Cilj je naše molitve, tijekom korizme, probuditi savjest, učiniti je osjetljivom na glas Božji. ‘Ne budite srca tvrda’, govori psalmist… Doista, neosjetljivost savjesti, ravnodušnost u odnosu na dobro i na zlo, njihovo izvrtanje, velika su prijetnja čovjeku. Neizravno, to je i prijetnja društvu, jer u konačnici razina društvenog morala ovisi o ljudskoj savjesti. Savjest je svjetlost duše, onoga najintimnijeg u ljudskom biću i ukoliko se ugasi, čovjek ostaje u tami i može nanijeti sve moguće povrjede sebi i drugima.

»Oko je tijelu svjetiljka«, govori Gospodin. Svjetiljka duše je savjest; ako je pravilno formirana, osvjetljava put, put koji vodi k Bogu, i čovjek tako napreduje. Čak i kada osjeti slabost i padne, sposoban je podići se i nastaviti dalje. Onaj tko dopusti svojoj unutarnjoj osjetljivosti da se uspava ili umre za Božje stvari, ostaje bez putokaza i gubi se. To je najveća nesreća koja se može dogoditi ljudskoj duši. »Jao onima koji zlo dobrim nazivaju, a dobro zlom« – navijestio je prorok Izaija – »koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine!«

Isus uspoređuje ulogu savjesti s ulogom ljudskoga oka. »Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.« Zdravo oko vidi stvari onakve kakve jesu, bez iskrivljavanja. Bolesno oko ne vidi ili iskrivljuje stvarnost, zavarava čovjeka i on može stvoriti uvjerenje da su događaji i ljudi zaista onakvi kakve ih on vidi u svojoj iskrivljenoj viziji.

Korizma je vrijeme vrlo prikladno za molitvu Gospodinu da nam pomogne dobro formirati savjest i provjeriti jesmo li uistinu iskreni prema sebi, prema Bogu i onim osobama čija je zadaća da nas u njegovo ime savjetuju.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]