Liturgija došašća kao pripravu za Božić donosi nam »krotka i ponizna« Krista da mu se u jednostavnosti približimo i nastojimo ga u tim krepostima slijediti. Nasljedovati Isusa u blagosti lijek je protiv naših zabrinutosti i nestrpljivosti, nedostatka srdačnosti i razumijevanja. Vedri i ljubazni duh rodit će se i rasti u nama u onoj mjeri u kojoj povećamo Božju prisutnost i češće promatramo život našega Gospodina.

Blagost se suprotstavlja neplodnim očitovanjima nasilja, koji su na posljetku znakovi slabosti (nestrpljivost, razdražljivost, zlovolja, svađa itd.); isto tako suprotstavlja se beskorisnom trošenju energije zbog srditosti koja je nepotrebna, bilo što se tiče uzroka koji ju je izazvao (tolike bi se sitne nesuglasice mogle riješiti jednim osmjehom ili pustiti da prođu u tišini), ili što se tiče rezultata, jer ovim se putem ništa ne postiže.

Gospodarenje samim sobom, što je značajka prave blagosti, oružje je jakih: obuzdava nas da govorimo naglo i kažemo riječi koje ranjavaju, pa onda poželimo da ih nikada nismo ni izgovorili. Blagost zna pričekati povoljan trenutak i pomaže da mišljenja sazru te tako dobiju svoju punu snagu. Ako je nedostatak blagosti uobičajen, plod je naše oholosti i oko sebe stvara samo osamljenost i besplodnost. »Tvoja loša narav, tvoji nagli ispadi, tvoje neljubazno ponašanje, tvoja krutost (tako malo kršćanska!), razlozi su što se osjećaš sam, u samoći vlastitog egoizma, gorčine, vječitoga nezadovoljstva i zlovolje. To je i razlog zbog kojega u tvojem okružju, umjesto ljubavi, postoji ravnodušnost, hladnoća, negodovanje i nepovjerenje. Potrebno je da svojom dobrom naravi, razumijevanjem i ljubaznošću, Kristovom blagošću ugrađenom u svoj život, budeš sretan i učiniš sretnima one koji te okružuju i sve one koji te susretnu na životnom putu.«

»Krotki će baštiniti zemlju.« Prije svega će zavladati sobom, jer ne će biti robovi svojeg nestrpljenja i loše naravi; posjedovat će Boga, jer je njihova duša uvijek spremna na molitvu, u ozračju stalne Božje prisutnosti; posjedovat će one koji ih okružuju, jer blago srce zadobiva prijateljstvo i ljubav, neophodne u svakodnevnom zajedničkom životu i u svakom apostolatu. Prolazeći svijetom, moramo širiti oko sebe »Kristov miomiris«: svoj uobičajeni osmijeh, mirnu vedrinu, dobro raspoloženje i veselje, ljubav i razumijevanje.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like![/facebook]