Činjenica je da se zao duh uvijek vješto preruši i da mu je cilj da ga se ne otkrije: Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla (2 Kor 11,14).

Foto: Shutterstock

Ima osoba koje se same predaju Sotoni. Tada on postaje njihov gospodar. Te osobe sklapaju savez s Đavlom, tako da mu se potpuno predaju i izručuju. Taj savez sklapaju tako da oponašaju obred krštenja vlastitom krvlju u ime Sotone. Dakako da te osobe potpadnu pod izravan utjecaj Sotone, tako da on postaje njihov gospodar te oni tada, u njegovo ime, provode crnu magiju i često postaju članovi sotonskih sekta, koje se danas, nažalost, sve više šire. Sotona svoje „dariva“ vrlo izazovnim, ali otrovnim, darovima. Tako se događa da neke njegove sluge imaju moć predviđanja budućnosti ili da znaju ljudima do u tančine pogoditi njihovu prošlost. Neki opet dobivaju razne poruke pa mogu ispisivati duge stranice teksta. Neki dobiju moć vidovitosti, čitanja misli, čitanja srdaca i života živih ili pokojnih osoba. Na taj način Sotona baca svoje blato na prave Kristove proroke, na vjerodostojne vidioce i primatelje poruka od Isusa, Marije i svetaca. Jer, imitirajući Božja djela – djelovanje Duha Svetoga – Zli nastoji unijeti pomutnju kako se ljudi ne bi snašli tko je pravi a tko lažni prorok.

Tu je vrlo važno duhovno iskustvo i dar razlučivanja duhova da bi se moglo razlikovati istinite od neistinitih izvanrednih znakova. Jedan popis takvih znakova daje, primjerice, o. Antonio Rogo Marin OP u svojoj knjizi Teologija kršćanskoga savršenstva (della Perfezione Cristiana, Ed. Paoline, na str. 1602), pod naslovom „Što Zli može učiniti s Božjim dopuštenjem”. Evo popisa koji on donosi: 1. prouzročiti fizičke i duhovne vizualne i slušne privide; 2. prouzročiti lažne ekstaze; 3. činiti da tijelo svijetli i da ljudi u srcu osjećaju veliku toplinu; 4. stvarati osjetilne miline; 5. liječiti neobične bolesti prouzročene djelovanjem zloduha, pa i trenutačno; 6. prouzročiti stigme i druge tjelesne i osjetilne mistične pojave kao što su razni mirisi i slično.

Ovdje možemo dodati i pojave koje se vrlo često događaju u novije vrijeme: neobični zvučni zapisi, neobične pojave zabilježene na fotografijama, automatsko pisanje, što je najčešće povezano s tzv. duhom vodičem. Đavao i okultisti među svim svecima najviše imitiraju i mistificiraju oca Pija. Osobe koje su fanatično posvećene ocu Piju traže kako dobiti stigme, kako steći sposobnost bilokacije i slično, sve kako bi ga što vjernije imitirale. Kada je riječ o takvim pojavama, više pred nama nije Božje djelo, nego krivotvorine kojima se služi Đavao koji želi podmetnuti svoje varalice kao karizmatike, koji onda imitiraju Krista, Gospu i svece.

Zato Crkva daleko više drži do velikoga znaka svetosti – herojskoga življenja evanđeoskih kreposti, nego do znakova koji mogu biti upitna podrijetla. Stoga se ne smijemo klanjati takvim vidljivim pojavama, jer postoji opasnost da se poklonimo „božjemu majmunu“ koji čini sve ne bi li ismijao otajstvo Krista i njegove predragocjene Krvi. Pravi je put u razlučivanju takvih pojava, da se osoba koja je izravno povezana s takvom jednom opasnom pojavom podvrgne liječničkim pregledima i uputi na razgovor s iskusnim egzorcistom koji će nad njom moliti.

Poznati su i razni slučajevi religijskih slika i kipova iz kojih teku „suze ili krv”. Sve to treba dobro prosuditi i razlučiti.

Sotona preko svojih sluga, lažnih proroka, ponekad ističe za prave Kristove proroke da su pravi – sluge Božje, ne bi li ih ljudi odbacili zato što ih lažni proroci „priznaju”. Poznat je slučaj, koji donose Djela apostolska, kada je apostol Pavao boravio u Tijatiri. Naime, za njim je stalno išla jedna ropkinja koja je bila opsjednuta vračarskim duhom i tom je sposobnošću svojim gospodarima pribavljala mnogo novaca. Ta je opsjednuta ropkinja, idući iza Pavla i drugih, vikala: Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, oni vam navješćuju put spasenja! (Dj 16,17). Dakako, vračara (zli duh) nije za Pavlom vikala da bi ljude potaknula na spasenje, nego da odbace Pavla i Kristov nauk zbog toga što je ona, za koju se javno znalo da je opsjednuta, „potvrđivala” Pavlovo poslanje od Boga. Pavla je to ogorčilo te je molitvom istjerao nečistoga duha iz nje (usp. Dj 16,16-18).

Prisjetimo se da nam Sveto pismo donosi slične primjere u kojima se vidi čudesno Božje djelovanje, ali i sotonsko. Poznato nam je da je Mojsije u Ime Božje činio čuda pred faraonom. To su ona poznata egipatska zla. Ali znamo da su i faraonovi čarobnjaci izvodili neka čudesna djela. Zato sam čin čuda, ako ga zasebno promatramo, nije dostatan da zaključimo o kakvome je uzroku riječ. Činjenica je da se zao duh uvijek vješto preruši i da mu je cilj da ga se ne otkrije: Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla (2 Kor 11,14). Svojim djelovanjem može potaknuti čovjekova vanjska osjetila (vid, opip, sluh), kao i nutarnje sposobnosti (pamćenje, maštu). Nikakav zid, nikakva blindirana vrata, nikakav čuvar tijela nije kadar zapriječiti utjecaj Sotone na memoriju ili na maštu čovjeka. Ni najčvršća ograda strogoga Karmela nije kadra zapriječiti demonu da preskoči njegove zidove, da preko kojekakvih slika ne ubaci u dušu neke redovnice nesigurnost za njezino zvanje i da je potiče da iziđe iz samostanske zajednice. Zato se kaže da je najopasniji „pobožni đavao”. Ne postoje mjesta, koliko god bila sveta, na koja se Đavao ne bi mogao ušuljati. Posebno zna, vješto prerušen u pobožno ruho, biti nazočan u svetištima gdje se vjernici okupljaju u velikom broju. Ondje su zavođenja vrlo opasna.

don Milivoj Bolobanić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako prepoznati zamke Zloga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.