PITAJTE SVEĆENIKA

Kako Crkva postupa kada dvospolac želi crkveni brak?

Odgovor na ovo pitanje mogao bi se naći u Kanonskome pravu Katoličke Crkve...

don Damir Stojić
Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

Spol je fizička osobina, ne duhovna jer duša nema spol (Isus kaže da u nebu nema vjenčanja). I sami spominjete kako je u nebu sve u svemu (nema muško-žensko, bijelac-crnac i ostale ljudske podjele). Prema tome, ako netko osjeća da je zarobljen u tuđem tijelu, to je znak da tjelesno nešto nije u redu. Je li problem u mozgu ili samo u hormonima ili nešto treće – nije bitno, neka znanost istražuje. Pitam se bi li bilo ispravno omogućiti tim ljudima crkveni brak, dakle brak muškarca sa ženom koja je rođena kao muškarac, ali je nakon operacija i terapija hormonima i fizički postala žena? On će nakon operacije i fizički imati obilježja žene, a u glavi je uvijek i bio žena. Dakle, je li on sada žena ili muškarac? Kako Crkva gleda na to jer imamo i hermafrodite – dvospolce. Kako Crkva postupa kada dvospolac želi crkveni brak? Lijep pozdrav,

Zoran

Poštovani!

Zahvaljujem. Veoma zanimljivo pitanje. Drago mi je što promišljate i razumom i srcem. Odgovor na ovo pitanje mogao bi se naći u Zakoniku kanonskoga prava (od kan. 1055 nadalje), Katekizmu Katoličke Crkve, mislima nekih crkvenih naučitelja i drugim spisima, no ja ću pokušati biti što kraći i razumljiviji temeljeći se na Svetom pismu koje je izvor i početak svake teološke misli. Isus Krist udario je temelje svega crkvenog naučavanja. Katolička Crkva autentično prenosi Isusov nauk u pitanjima vjere i morala. O svetosti ženidbe i ljudske spolnosti Krist je govorio više puta. Posebno su poznati sljedeći redci:

Kad Isus završi te besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana. Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izliječi. Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: „Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?“ On odgovori: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“ Kažu mu: „Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?“ Odgovori im: „Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.“ (Mk 10,1–12)

Isus dvaput spominje riječ „od početka“. Ljudima je važne stvari potrebno naglasiti više puta da bi ih shvatili ozbiljno. Na samu početku Bog je zamislio brak kao zajednicu muškarca i žene. Tijekom povijesti ljudi su narušavali i danas narušavaju svetu stvarnost i dostojanstvo braka. Rimljani su znali ozbiljno mučiti svoje žene te ih potjerati iz kuće, a da za to nisu polagali račun. Židovi su bili mnogo napredniji i humaniji. Muževi su, da bi otpustili žene, morali napisati otpusno pismo. Uistinu, to je tada bilo prihvatljivo i pohvalno. No Isus strogo osuđuje takvo ponašanje i govori o nerazrješivosti ženidbe (osim zbog bludništva koje se odnosilo na incest). Time Isus naglašava svetost i dostojanstvo braka i obitelji. Da bih vam bio razumljiviji, preporučujem vam knjigu Christophera Westa Otvoreno o seksualnosti i braku109.

Biti muškarac koji je postao žena pa se oženiti jest, prema Isusovu, tj. crkvenom zakonu, nedopustivo. Takva će žena uvijek ostati muškarac bez obzira na to je li promijenila spol. Što je s unutarnjim organima? Hoće li ona imati jajovode, maternicu, menstrualne cikluse? Čak i s fizičkoga motrišta on nikad neće moći biti ona, ne ulazeći u rasprave ontološkoga, metafizičkoga i drugih motrišta.

Ako se on uvijek osjećao kao ona, treba pokušati naći uzrok i učiniti sve da mu se pomogne. Tako liječnici rade s hermafroditima. Pokušavaju ustvrditi različitim metodama je li osoba muško ili žensko. Metode možete istražiti na internetu (definiranje unutarnjih i vanjskih organa, ispitivanje razine hormona…). Katkada je lako, a katkada teško uočiti razliku. Kada se ustvrdi spol, dolazi do operacijskoga zahvata.

Tko se od njih može, a tko ne može ženiti ovisi od slučaja do slučaja. A svako mijenjanje spola u slučaju koji ste prvo naveli izričito je moralno nedopustivo te nijedna osoba koja je promijenila spol ne može stupiti u brak.

Isus, znajući da ne može svatko u brak, nastavlja govoriti sljedeće: „Kažu mu učenici: ‘Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.’ A on im reče: ‘Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.’“

Nesposobne za ženidbu Isus raščlanjuje u tri skupine: 1) oni koji se takvi iz materine utrobe rodiše; 2) oni koje su ljudi onesposobili; 3) oni koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga.

Mislim da su vam prve dvije skupine jasne. U prvu bi se mogli uvrstiti neki hermafroditi, ljudi s umjerenim i teškim intelektualnim teškoćama, muškarac/žena koji/koja od početka želi biti žena/muškarac, impotentne osobe…

Treća su skupina oni koji su se sposobni ženiti, ali su dragovoljno odlučili živjeti u celibatu. Dragovoljno su se odrekli nečega što je predivno da bi se dali za viši cilj (pod višim se ciljem ne misli da je takav život svetiji od onih koji su u braku). Celibat je prisutan tijekom cijele ljudske povijesti. Svećenici (Rimo)Katoličke Crkve obvezuju se na život u celibatu. Oni žive u celibatu iz ljubavi prema Bogu i Božjem narodu.

I za kraj, Katekizam Katoličke Crkve:

371 Budući da su stvoreni zajedno, Bog hoće da muž i žena budu jedno za drugo. Božja nam Riječ o tome govori na raznim mjestima svetih knjiga: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on“ (Post 2,18). Nijedna životinja ne može biti takav „drug“ čovjeku.110 Žena koju Bog „oblikuje“ od rebra izvađena iz muškarca i koju dovodi k muškarcu izaziva u njemu poklik divljenja, usklik ljubavi i zajedništva: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, i mesa od mojega mesa“ (Post 2,23). Muškarac otkriva ženu kao drugo „ja“ iste ljudskosti.

372 Muž i žena načinjeni su „jedno za drugo“: ne tako kao da bi ih Bog načinio „napola“ ili „nepotpune“; stvorio ih je za osobno zajedništvo u kojem jedno može biti „pomoć“ drugome, jer su u isti mah kao osobe jednaki („kost od mojih kostiju“), a kao muško i žensko uzajamno se dopunjuju.111 U ženidbi ih Bog ujedinjuje tako da, tvoreći „jedno tijelo“ (Post 2,24), mogu predavati ljudski život: „Plodite se i množite i napunite zemlju“ (Post 1,28). Prenoseći na svoje potomke ljudski život, muž i žena kao supruzi i roditelji na jedinstven način surađuju u Stvoriteljevu djelu.112

Božji blagoslov!

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Objavljeno: 2. rujna 2022.