PITAJTE SVEĆENIKA
Smije li se katolik pričestiti u Pravoslavnoj Crkvi?
Odlučila sam vam se obratiti i ja s jednim pitanjem koje me zanima i ne samo iz teoloških skrupula, već, dapače, iz praktičnih razloga. Naime, u Katekizmu Katoličke Crkve, u broju 1390, navedeno je ovo: »Budući da je Krist sakramentalno prisutan pod svakom prilikom, pričest samo pod prilikom kruha omogućuje da se primi sav milosni plod Euharistije. Iz pastoralnih razloga ovaj se način pričešćivanja zakonito ustalio u latinskom obredu kao najredovitiji.« I sada dolazi najznačajnija rečenica koja me je ponukala da vam napišem ovo pismo i da vas zamolim za odgovor, a ona glasi: »Ipak, 'sveta pričest' što se tiče znaka, ima puniji oblik kad se prima pod obim prilikama; u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe. To je redoviti oblik pričešćivanja u istočnim obredima.«
U mome gradu postoji pravoslavna crkva kojom upravlja jedan mladi i divni ortodoksni svećenik, protojerej. On je posve apolitičan i ljubazan je prema svima, bilo katolicima u mome gradu, ili prema »svojim« pravoslavnim vjernicima; dapače, više je nego očito da on sve ljude smatra svojom braćom. Je li, dakle, dopušteno meni praktičnoj katolkinji nazočiti svetoj liturgiji po istočnom obredu koja se vrši u pravoslavnom hramu, i od pravoslavnog svećenika primiti presvetu pričest?… Ili jednostavnije: smijem li primiti pričest po pravoslavnom obredu?
Vi zapravo pitate o onome što se u teologiji izražava latinskim izrazom »intercommunio« koji dolazi od riječi »communio«, a znače zajedničko sudjelovanje ili sudioništvo dvaju ili više subjekata u nekoj zajedničko stvarnosti. Kako ističe »Enciklopedijski teološki rječnik« u hrvatskom se naziva i »nepotpuno zajedništvo«, za razliku od punoga zajedništva, te dodaje: »Stvarnost intercommunija se pojavila u kontekstu razjedinjenog kršćanstva, tj. nakon gubitka punoga zajedništva među različitim kršćanskim zajednicama. Odnosi se na neko sudjelovanje u duhovnim stvarnostima, posebno u euharistiji, međusobno razjedinjenih članova Crkava i crkvenih zajednica. Kao takvo, intercommunio je suženi oblik širega pojmacommunicatio in sacris (»zajedništvo u svetinjama«) i posebno se odnosi na dioništvo u euharistiji onih kršćana koji ne dijele istu vjeru i isti oblik crkvenoga života.
Općenito uzevši, pravoslavne Crkve i Katolička Crkva priječe praksu intercommunija kao sredstva koje će izliječiti kršćanske podjele, jer ta podijeljenost krši načelo da je euharistija savršen izraz punoga zajedništva vjere i života, koje ujedinjuje članove Crkve međusobno i s Bogom. Imati dioništvo u euharistiji, dok još nije ostvareno puno zajedništvo, protivi se samom značenju euharistije, koja je najviši izraz takva zajedništva.
Zato Zakonik kanonskoga prava ističe: »Katolički služitelji dopušteno podjeljuju sakramente samo katoličkim vjernicima, koji ih isto dopušteno primaju samo od katoličkih služitelja« (kan. 844 § 1), te na taj način jasno odgovara na Vaše pitanje, dok se u sljedećim paragrafima dodatno pojašnjava i određuje: »Kad god to traži potreba ili savjetuje istinska duhovna korist i samo ako se izbjegne pogibelj zablude ili ravnodušnost, vjernicima kojima fizički ili moralno nije moguće doći do katoličkog služitelja dopušteno je primiti sakramente pokore, euharistije i bolesničkog pomazanja od nekatoličkih služitelja čije Crkve imaju valjane spomenute sakramente« (§ 2).
To znači da Katolička Crkva smatra da postoje okolnosti u kojima je moguće ostvariti intercommunio, no očito je da kod Vas – budući da znamo odakle pišete i znamo da je pastoralni život u Vašem mjestu živ u katoličkoj župnoj zajednici – te okolnosti ne postoje. Naime, zbog tijesnih veza koje već ujedinjuju pravoslavne Crkve i Katoličku Crkvu, kao što su vjera gledom na sakramente i apostolsko nasljeđe službe, zajedničko slavljenje euharistije, pokore i bolesničkoga pomazanja, ponekad ne samo da je dopušteno, nego se i preporučuje, osobito kada je riječ o stvarnoj pastoralnoj potrebi kao što je nemogućnost da katolički ili pravoslavni kršćanin primi sakramente od službenika u njegovoj crkvenoj zajednici. Vi, konkretno, možete primiti sakramente u svojoj crkvenoj zajednici, a pričest pod jednom prilikom nije manje vrijedna i ne može se smatrati manje vrijednom od pričesti pod obje prilike.
Više o tome pročitajte i u dokumentu Drugoga vatikanskog koncila »Unitatis redintegratio« te u Zakoniku kanonskoga prava (kann. 840-848).
Glas Koncila|Bitno.net