„Ako su vaša djeca glasna, ipak dođite na misu. Ako ne mogu mirno sjediti, ako beba treba jesti ili ako ste pola mise proveli pokušavajući smiriti dijete, ipak dođite.” Ovim jednostavnim, ali snažnim podsjetnikom Župa Rođenja Blažene Djevice Marije (St. Mary of the Nativity), katolička župa na južnoj obali Massachusettsa, obratila se roditeljima nakon što je jedan događaj potaknuo njezina svećenika, vlč. Matthewa, da progovori o djeci na misi. U komentaru ispod objave objasnio je kako ga je netko svojim postupkom poprilično iznervirao, ali ga je upravo to potaknulo da razmisli o tome kakvu poruku župa šalje roditeljima koji možda strahuju da njihova djeca nisu dovoljno mirna za misu.

Poruka je jednostavna: nemojte ostavljati djecu kod kuće zato što nisu savršeno mirna. Dovedite ih na misu. Jer djeca ne uče biti dijelom Crkve tako da čekaju dok ne postanu dovoljno velika za savršeno ponašanje. Uče upravo tako što su ondje, sa svojim roditeljima, u zajednici i pred oltarom.

U nastavku donosimo prijevod objave koja je u nekoliko dana postala viralna.

“Molimo vas da imate na umu što naša župa očekuje kada je riječ o djeci na misi:

Ako su vaša djeca glasna, ipak dođite na misu.

Ako kasnite jer je spremanje djece i izlazak iz kuće bio prava mala bitka, ipak dođite na misu.

Ako vaše dijete ne može mirno sjediti, ipak dođite na misu.

Ako beba treba jesti, ipak dođite na misu.

Ako dijete postavi pitanje baš u najnezgodnijem trenutku, ipak dođite na misu.

Ako netko zaplače, ispusti igračku ili treći put mora do toaleta, ipak dođite na misu.

Ako vaše dijete još ne zna sve molitve i odgovore ili ne zna točno kada treba sjesti, ustati ili kleknuti, ipak dođite na misu.

Ako imate osjećaj da ste cijelu misu proveli pokušavajući držati djecu pod kontrolom i da ste čuli možda 12 posto propovijedi, ipak dođite na misu.

Ako je nedjeljno jutro više kaotično nego mirno, ipak dođite na misu.

Ako se bojite da vaša djeca ometaju ljude oko vas, ipak dođite na misu.

Ako vaše dijete ima teškoće ili posebne potrebe, ipak dođite na misu.

Djeca ne uče biti dio Crkve tako da ostanu kod kuće dok ne budu dovoljno velika da mogu mirno sjediti. Uče tako što su ovdje.

Uče znak križa gledajući nas kako ga činimo.

Molitve uče slušajući nas kako molimo.

Sveto pismo upoznaju slušajući navještaj Božje riječi.

Poštovanje i sabranost uče gledajući nas kako klečimo.

Uče da je Isus doista prisutan u euharistiji gledajući s koliko ljubavi i poštovanja pristupamo kako bismo ga primili.

Uče da je Crkva njihov dom jer im ovdje pravimo mjesto.

Vrpoljenje, šaptanje, plač beba i dječji glasovi nisu znak da djeca ne pripadaju misi. Oni su znak da je Crkva živa.

Zato povedite bebe. Povedite malu djecu. Povedite i one malo veće. Sjednite naprijed kako bi mališani mogli vidjeti. Izađite nakratko ako trebate… ali uvijek se vratite.

Na krštenju su ta djeca postala članovi Kristova Tijela. Ona ovdje pripadaju. Potrebne su im milosti sakramenata, primjer njihovih roditelja te ljubav i strpljenje njihove župne zajednice.

Djeca nisu samo budućnost Katoličke Crkve. Ona su dio Crkve već sada!”