Terezija je imala dugu kosu koja joj je padala preko ramena. Kada je došlo vrijeme za šišanje, sama je zatražila dopuštenje od svoje starije sestre Pauline, koja je u Karmelu nosila ime Majka Agneza.

Agneza je u početku oklijevala.

„Premlada si, pričekaj. Ne znamo što će se dogoditi“, rekla joj je.

Terezija je ipak ustrajala i dopuštenje je naposljetku dobila. Došla je k Majci Agnezi, koja joj je odrezala kosu.

U svjedočanstvu o tom događaju Majka Agneza opisuje kako je nakon šišanja držala Terezijinu dugu kosu u rukama. Terezija ju je šutke promatrala, a na pitanje o čemu razmišlja odgovorila je:

„Mislim da sam sretna što sam podnijela ovu žrtvu za Isusa. Jedva sam čekala darovati mu svoju kosu.“

Majka Agneza pritom je zabilježila da je Terezija imala suze u očima.

Gdje se danas čuva Terezijina kosa?

Dio njezine kose sačuvan je u Les Buissonnets, nekadašnjoj obiteljskoj kući Martinovih u Lisieuxu.

Prema tekstu objavljenom na portalu OpenEdition Journals, kosa je ondje oblikovana u duge uvojke, među koje su postavljeni bijeli umjetni cvjetovi. Cijela je kompozicija smještena u stakleni okvir, a oblikovanjem podsjeća na frizuru kakvu je Terezija nosila za života.

Nakon Terezijine kanonizacije kosa je ponovno oblikovana za potrebe izlaganja štovateljima, dok je o njezinu ranijem čuvanju sačuvano malo pisanih podataka.