Smiju li se u braku koristiti seksualne igračke kada muž dođe do orgazma a žena ne, kako bi on pomogao njoj da i ona dođe do orgazma? I što općenito Crkva kaže o seksualnim igračkama u braku?

Poštovani,

vjera se ne može svesti na nekakav popis zapovijedi i zabrana (ma kako opširan i dobro obrazložen taj popis bio). Također, nije uloga crkvenog učiteljstva ni pojedinih svećenika da odgovaraju na svako, pa i najdetaljnije pitanje primjene nauka vjere i morala, osobito kada se ono postavlja izvan konteksta osobnog duhovnog vodstva. Unutarnjim pitanjima povezanima s vrijednostima i načelima nije dobro pristupati tako tehnički, niti je od neke koristi na njih dobivati čisto izvanjske odgovore, pogotovo ne one “kratke i jasne”.

Nasuprot tome, vjera je živi odnos svakoga tko je predao svoj život Kristu s njim samim. Sakramenti krštenja, potvrde, euharistije (i ženidbe za oženjene) daju potrebne milosti da, upoznajući načela kršćanskoga nauka (pa tako i onoga o spolnosti) i živeći liturgijski, moralni i molitveni život, osoba preuzme odgovornost za samu sebe i odgovore na takva konkretna pitanja potraži prije svega u dobroj savjesti razgovarajući s Gospodinom. Samo na taj način vjera (p)ostaje osobni duhovni put, osobni odnos s Trojedinim Bogom, traženje dubokoga smisla u pojedinostima i njihova uklapanja u širi životni kršćanski kontekst. Samo na taj način dolazi se do odgovora “iznutra”, odnosno do proživljenoga i stoga čvrsto utemeljenog odgovora.

Valja se, dakle, zapitati i potražiti odgovore na sljedeća pitanja: što je to krepost čistoće? Što se njoj protivi? Zašto je bračni čin svet i što je u skladu s tom svetošću, a što nije? U kojem me od ta dva smjera vode seksualne igračke? Postoji li i drugi, prikladniji način da supruga dođe do vrhunca? Što te igračke zapravo predstavljaju? Jesu li one možda vanjski surogat za nešto što nedostaje iznutra? Kakvi su učinci uporabe takvih sredstava (zdravstveni, psihološki, duhovni)? Gdje se, u kojem kontekstu i na kojem mjestu mogu nabaviti i kakav dojam ta činjenica ostavlja u meni? Kakva je kršćanska tradicija u tom pogledu? Koji su kršćanski uzori čistoće i koliko je meni i mojoj supruzi najviše moguće da im se približimo? Koji su moji motivi za traženje pomoći u seksualnim igračkama? Jesu li ti motivi hvalevrijedni? Kako moja savjest važe to pitanje, što smatra razlozima “za” i “protiv”? Kako ti razlozi prolaze na testu objektivne prosudbe? Što mi o svemu tome govori Isus kada ga o tome pitam u klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom ili gledajući ga u lice predstavljeno na ikoni?

Samo ovakvim pristupom može se doći ne samo do teoretski ispravnog načelnog odgovora, nego i do osobnog, proživljenog i Duhom Svetim ispunjenog odgovora koji istinski prosvjetljuje srce i daje mu snage da slijedi rasvijetljeni mu put.

Btb,
don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net