'TAJNO ZNANJE'

Okultizam, magija i čaranje grijeh su protiv Boga, Stvoritelja i Gospodina

Riječ “okultno” dolazi od latinskoga occultus i znači skriven, nepoznat, tajanstven, tajan… Okultizam dakle sadrži želju za poznavanjem i korištenjem materijalnih ili duhovnih snaga koje su nepoznate običnim smrtnicima i koje ne priznaju znanost i religija. Samo upućeni znaju kako postupati da bi se pokrenule te snage.

Foto: Shutterstock.com, okultizam

Foto: Shutterstock.com

O. Dominique Auzenet jasno i točno opisuje okultizam:

Okultizam je:

– Traženje znanja koje se odnosi na budućnost, na nešto nepoznato ili izvan ovoga svijeta, neznanstvenim sredstvima u cilju vladanja nad sudbinom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– Traženje magijske moći da bi se djelovalo protiv bolesti ili nekoga zla ili da bi se nekome nanijelo zlo.

Okultizam sadrži:

– gatanje: čitanje iz karata (kartomantija), čitanje iz ruke (hiromantija), radiestezija (duševna ili spiritistička)

–  spiritizam: medijumnost, traženje doticaja s mrtvima ili s duhovima

– neki vidovi parapsihologije: vidovnjaštvo…

– bijela magija kojom se služe iscjelitelji: magijsko bavljenje bolestima

– crna magija i sotonizam.

(Usp. Dossier Il est vivant!, svibanj 2001., str. 4–5.)

Pazimo, dakle, na sve te okultne prakse, kao i na nadrilječničke terapije povezane s magijom ili zahvatom duhova. To dovodi u opasnost ne samo vjeru čovjeka, nego i njegovo zdravlje i duševnu i duhovnu ravnotežu.

Jedna kolegica s kojom sam imala vrlo dobre odnose jednoga mi je dana rekla da zna tajnu koja liječi opekline i da mi želi prenijeti tu moć. Nekoliko dana kasnije rekla sam joj da rado prihvaćam ako se može zakleti da njezina formula ne sadrži nikakvo posredno ili neposredno zazivanje Sotone. Ona je razmišljala neko vrijeme i na kraju mi je priznala da ne može sa sigurnošću odgovoriti na moje pitanje. Tada sam konačno odbila njezin prijedlog.

(Pauline, u Il est vivant!, nav. dj., str. 11)

Zbog čega su okultne prakse opasne za kršćanina?

Ponovni rast broja ljudi koji se bave okultizmom zabrinjava danas više nego ikada. Stalni porast tih praksa zapravo otkriva razinu vjere i moralnosti našega vremena. Možemo ustvrditi da tamo gdje vjerska praksa gubi na brzini, okultna praksa napreduje divovskim koracima. Napuštanje vjere u Boga vrlo često vodi tome da čovjek postaje rob magije i okultnih snaga. Budući da je dobro neprijatelj zla, kršćanska vjera i okultizam međusobno se isključuju. Te prakse treba apsolutno odbaciti jer nas navode na teški grijeh protiv Boga i imaju pogubne posljedice po čovjeka, čak i po njegovu okolinu. Mnogi kršćani nažalost ne znaju ili podcjenjuju zlokobne i ozbiljne posljedice okultizma. Rijetko se može susresti čovjek koji je nakon posjeta vidovnjaku, mediju ili čarobnjaku izašao netaknut. Kod onih koji su posjećivali osobe povezane s okultnim moćima možemo prepoznati određen broj simptoma koji su gotovo uvijek isti:

– Na duševnoj razini: promjena karaktera koji postaje agresivniji i nasilniji, melankolija, opsesije, krize tjeskobe, samoizolacija, sklonost prema samoubojstvu ili zločinu, poremećaji u spolnome ponašanju, psihološka ovisnost, shizofrenija, bijeg od odgovornosti… Okultne su prakse uvijek bijeg od stvarnosti i podvrgavanje podsvijesti nečemu iracionalnom.

– Na duhovnoj razini: bogohulne misli, vjerske sumnje, gubitak nade, odbojnost prema molitvi, odupiranje Božjoj riječi, prestanak sakramentalne prakse, odbijanje svega što je sveto, ogorčeno protivljenje Bogu i Katoličkoj Crkvi…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ponavljam još jednom da treba razborito razlučiti ove simptome jer se takvi pojavljuju i u depresivnim stanjima.

U Knjizi Ponovljenoga zakona Bog je već osudio gatanje kojim se želi znati budućnost ili nešto skriveno: “Neka se kod tebe ne nađe nitko […] tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; […] nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi” (Pnz 18,10.12).

“Ne postoji umijeće gatanja. Točno predviđanje je slučajno.” sveti Augustin

Zašto se kršćanska vjera protivi okultnim praksama?

Da bih odgovorio na ovo pitanje, navest ću dokument Biskupske konferencije Campanije (srednja Italija) od 2. travnja 1995.1  Evo što kažu biskupi: “Glavni razlozi zbog kojih vjera odrješito odbacuje magijsku praksu mogu se sažeti u činjenici da predstavljaju grijeh protiv svetosti i jedincatosti Božje: ova se djela protive prvoj zapovijedi koja kaže da je Bog apsolutni Gospodin; prate ih laž i prijevara; potiču na nemoral; lišavaju sadržaja kršćansku vjeru u otkupljenje i spasenje koji je Krist izvršio.

Okultne prakse bez obzira kojega oblika neuskladive su s kršćanskom vjerom. Praznovjerje, gatanje, magija, sotonizam su ‘u proturječju s čašću i štovanjem […] koje dugujemo samo Bogu’ i objektivno su ‘teška povrjeda krjeposti bogoštovlja’.2  Magija i čaranje su po sebi težak grijeh, iako se katkada u to umiješaju subjektivni čimbenici koji umanjuju osobnu odgovornost. Magija i čaranje su grijeh protiv Boga, Stvoritelja i Gospodina komu jedinom pripadaju prošlost, sadašnjost i budućnost; on jedini može u potpunosti poznavati značenje svih događaja.

Njemu pripada sve što je stvoreno, što je samo po sebi dobro jer je djelo ruku njegovih, ali ništa ne može sebi prisvojiti božansku narav. Praznovjerje i magija ne poznaju Providnost, dobrotu i beskrajnu ljubav Boga Oca koji nam je po Kristu objavio sve što je potrebno za naše spasenje i našu sreću.

Magijske i okultne prakse odvratne su u moralnome smislu jer se rađaju iz pokušaja da se zadovolje sve ljudske potrebe i hirovi, iz želje da se uvijek i odmah nađe odgovor na sve egzistencijalne krize, iz potrebe za zaštitom od svih rizika koje sa sobom donosi budućnost, iz želje za pretjeranim materijalnim dobrima i užitcima koji se ograničuju na samo ovozemaljske obzore (izopačene ljubavi, bogatstvo, zdravlje, dug život i ugodna budućnost bez ikakvih teškoća). Te prakse predstavljaju grijeh nepravde protiv Božje mudrosti, dobrote i providnosti.

One su i teška uvrjeda dostojanstva samoga čovjeka. Traženje pomoći kod vidovnjaka predaja je čovjeka, odricanje od ljudskoga dostojanstva i slobode, znak straha pred životom s kojim bismo se trebali hrabro suočiti.

Praznovjerje ranjava čovjeka u najdubljoj dubini bića, u samu značenju njegova života, u istinskoj dimenziji njegovih djela koja su doista ljudska kada su plod njegove slobode i volje.”

“Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduhâ, zazivati duše pokojnikâ, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ‘otkriti’ budućnost. Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenjâ i kockî, pojave vidovitosti,  utjecanje medijima […] Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo zato i da mu se pribavi zdravlje –  teška je povrjeda krjeposti bogoštovlja.”

Katekizam Katoličke Crkve, 2116–2177

Što treba učiniti da bismo se oslobodili okultnih veza?

Obraćati se neposredno ili posredno moćima demona da bi se postiglo što se želi uvijek je objektivno težak grijeh, makar osoba ne bila svjesna da čini zlo. No, vjerujete li doista da demon čeka da ga čovjek pozove da se umiješa u njegov život i njegova isprazna očekivanja? I što učiniti kada još postoje nevidljive veze između neke osobe i okultne prakse kojom se bavila? Zloduh ne pušta tako lako svoje žrtve, na njih vrši zloćudan utjecaj sve dok taj ne bude prekinut. Okultne veze (po kojima je jedno područje naše unutarnje slobode vezano, oduzeto) mogu dakle dugo u skrovitosti opstati, a da se i ne pomišlja da postoje. Kada ih egzorcist prepozna i razluči da doista postoje, važno je:

– da osoba u slobodi izrazi svoju želju da bude oslobođena tih veza

– da se odrekne svake okultne prakse i svakoga oblika praznovjerja

– da prestane obilaziti vidovnjake, medije, jogije, gurue, hipnotizere i svakovrsne iscjelitelje

– da se ne druži sa sektama ili “religioznim” pokretima kao što je New Age koji propovijeda sveopću religiju, a uključuje većinu okultnih praksa

– da prestane na sebi nositi amulete, amajlije, talismane i medaljice astrološkoga obilježja

– da sudjeluje u molitvi za oslobođenje

– da Boga moli za oproštenje zbog tih praksa koje su protivne vjeri i povjerenju u Božju ljubav. Sakrament pomirenja ima napose ključnu ulogu u oslobađanju takve osobe.

Sve se to mora konkretno izraziti u promjeni života, u iskrenu povratku Gospodinu i sakramentalnome životu.

Kako izbjeći zamkama okultizma?

– Ne kupujte knjige naslijepo, nego tražite savjet u nekoj katoličkoj knjižari: mnoge su zamke u knjigama koje govore o magiji, egzorcizmu, alternativnoj medicini, anđelima i ukazanjima. Mnoge su sekte objavile knjige o anđelima i drugim temama kao što su paranormalne pojave i s time povezane medicine.

– Svoje poteškoće povjeriti svećeniku koji će znati saslušati i pomoći onima koji trpe bolje je nego ići onima koji tvrde da imaju darove vidovitosti, iscjeljenja ili oslobađanja. Ti ljudi često tvrde da su vjernici i stavljaju vjerske znakove da bi zadobili povjerenje klijenta.

– Treba se čuvati onih koji nude gotova rješenja ili čudesne lijekove. Te opasne osobe često tvrde da nekoga mogu izliječiti ili osloboditi bez pomoći liječnika ili službenoga egzorcista.

– Onima koji su doista spremni dati se nasamariti, onima koji su spremni platiti nevjerojatne cijene za jedno savjetovanje, kažem: tražite barem da vam se ispostavi račun!

– Nemojte nikada na sebi nositi ni jesti pripravke koje su spravili ljudi koji se bave okultizmom. U najboljemu slučaju imat će placebo učinak, ali će vrlo često biti otrovni i one koji ih uzimaju mogu izložiti određenim zdravstvenim opasnostima. Ne treba nikada podcijeniti štetne posljedice predmeta koji su korišteni ili spravljeni tijekom sotonskih obreda. Preporučuje se traženje pomoći egzorcista prije nego što se od njih odvojite.

– Nikada ne vjerujte onima koji tvrde da imaju doticaj s mrtvima.

– Nikada ne vjerujte onima koji tvrde da poznaju budućnost i da je mogu proreći.

– Ne prihvaćajte pomoć laika koji se predstavljaju kao egzorcisti ili svećenika koji tu službu vrše usput i bez dopuštenja mjesnoga biskupa. Pravi egzorcist, onaj koji ima poslanje od svojega biskupa, djeluje transparentno i ne traži naknadu za službu koju vrši.

Više od 30.000 osoba uzelo je telefon i okrenulo broj jedne vidovnjakinje i svi su ti pozivi završili kod telefonistica triju poduzeća na jugu Francuske čiji se upravitelji  nalaze u istražnome postupku zbog prijevare. Kako je funkcioniralo to telefonsko vidovnjaštvo? Kada je telefonistica primila poziv, pozivatelju je bilo rečeno da za 15 eura ima pravo na jedno pitanje na koje će vidovnjakinja odgovoriti… s da ili ne! Ta će svota biti skinuta s njegove kreditne kartice čiji je broj bio prethodno zatražen. Vrlo je često vidovnjakinja predložila malo duži razgovor… koji stoji 120 do 180 eura. Onim najnaivnijima nudilo se jednomjesečno  savjetovanje po cijeni od 3.000 eura. Ustanovljeno je da ta vidovnjačka poduzeća upošljavaju tridesetak ljudi i da su imala promet od 6,5 milijuna eura za 2002. godinu. Vidovnjačka poduzeća ne rade dakle za lijepe oči! (Članak iz dnevnih novina Nice-matin, 12. listopada 2003., str. 2)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.netViše o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je prelistati ovdje.


1  Dokument je objavljen u časopisu La Documentation catholique, br. 2122, str. 805.

2  Katekizam Katoličke Crkve, 2110–2117.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 2. veljače 2016.

Možda vam se svidi