PITAJTE SVEĆENIKA

‘Muža moram tjerati na molitvu, a i meni se sve manje moli…’

Na ispovijedi mi je svećenik jednom rekao da ne moram odmah krunicom progoniti muža, koji ima slabiju molitvenu kondiciju od mene, da je dosta jedno vrijeme po koji Očenaš, pa ćemo doći i do krunice. Probali smo. Meni je taj “pokoji Očenaš” bio isto kao da nismo molili, jer nisi se ni sabrao, već gotovo.

Foto: Shutterstock, molitva

Foto: Shutterstock

Dragi p. Luka! Odgajana sam u obitelji gdje je obiteljska molitva bila najvažnija dnevna (najčešće večernja) aktivnost: svaku večer smo roditelji, brat i ja molili krunicu i još ponešto. Tada sam bila sretna kad bi ponekad molitva bila “preskočena” iz bilo kojeg razloga. Onda je došao jedan period kad sam se sama malo više posvetila molitvi, negdje u srednjoj školi. Na faksu bih jedno vrijeme išla svako jutro na misu, a onda se po mjesec-dva ne bih iskreno pomolila. Tada sam i prohodala sa svojim sadašnjim mužem. Danas smo na početku tridesetih i – ne molimo se skupa. Dok smo hodali morala sam se dvostruko truditi: on je bio vjernik, ali ni upola onako zainteresiran kao ja. Na moje inzistiranje smo svoje četiri godine hodanja “odhodali” u čistoći. Kad smo se vjenčali najavila sam mu da je obiteljska molitva obavezna. (I za vrijeme hodanja smo ponekad molili zajedno). On je rekao da nema ništa protiv. Ali nikad inicijative s njegove strane. A ja sam se malo umorila, i – iskreno – nije ni meni molitva više tako slatka! Dvoje male djece, umorna sam i pospana, kad god počnem s molitvom, zaspala bih isti tren. A osoba sam od brojnih interesa i kad navečer djeca zaspu ja bih i čitala, i pisala, i razgovarala s dragim, gledala bih TV (i zaspala tako)… A ne moli mi se. A sad se već počinjem plašiti kako ću djecu odgojiti u uvjerenju da je jedino ispravno živjeti u molitvi, kad nas dvoje ne dajemo primjer. Na ispovijedi mi je svećenik jednom rekao da ne moram odmah krunicom progoniti muža, koji ima slabiju molitvenu kondiciju od mene, da je dosta jedno vrijeme po koji Očenaš, pa ćemo doći i do krunice. Probali smo. Meni je taj “pokoji Očenaš” bio isto kao da nismo molili, jer nisi se ni sabrao, već gotovo. Ne znam točno što očekujem od Vas, pater. Ali reći ćete već nešto, ili?!

Nema tu ne moli mi se. Ti si obiteljski zvonar i kapelan. Od tebe se očekuje da zvoniš i sabireš ukućane na molitvu, da ih upućuješ i prekoravaš ako se ne drže reda. Dužnost je dužnost. Svoje raspoloženje moraš nadjačati, zbog onih koji te trebaju. Osim toga, disciplinirajući se radi njih – ti sama preko njih dobivaš blagoslov. Bog često svoje darove obilatije daje zajednici preko onih koje potičemo na molitvu, nego preko nas koji ih potičemo.

p. Luka Rađa

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Objavljeno: 18. lipnja 2016.

Možda vam se svidi