Sve takve stvari treba poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih, ne u kući nego vani, negdje na otvorenom prostoru. Pepeo, željezne predmete i sve predmete koji se ne mogu spaliti, nakon što su prošli kroz vatru, baciti nekamo gdje teče voda, najbolje u potok, u rijeku, u more ili u kontejner za otpad koji se spaljuje. Nije dobro baciti u zahod svoje kuće jer se može dogoditi da se začepe odvodi i poplavi kuća. Kod uništavanja začaranih predmeta kroz vatru važno je sve pratiti molitvom i zazivati zaštitu presvete Krvi Isusove, i poslije svega oprati ruke blagoslovljenom vodom.

Napominjem ovdje da se gotovo po svim našim mjestima mogu naći „vrlo pobožne osobe“, bilo muškarci bilo žene, koje „redovito vidimo u crkvama“, a koje za sebe drže da skidaju uroke, razne vradžbine ili zlo oko. Takve će osobe ljudima koji im se obraćaju uz medaljicu ili križ dati još i neki predmet, primjerice, „crvene roščiće“, „vučje zube“ ili neke smotuljke te im savjetovati da ih nose uza se kao zaštitu. Ti predmeti, doduše, nisu napunjeni negativnostima po magijskim obredima koje obavljaju redovito vračari, ali su ipak povezani sa Sotonom po grijehu praznovjerja. Njih također treba spaliti. I, umjesto tim osobama, treba doći svećeniku.

don Milivoj Bolobanić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kako prepoznati zamke Zloga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.