PITAJTE SVEĆENIKA

Egzorcizam mjesta i stvari praksa je koja postoji od najranijih dana Crkve

Crkva ne može protusloviti jednoj staroj praksi koja se sastoji u egzorcizmu mjesta i stvari. Origen svjedoči o tome starom običaju i tvrdi da se u Ime Gospodnje mogu istjerati demoni koji uznemiruju ne samo osobe, nego i predmete, kuće i životinje.

egzorcizam

Anthony Hopkins u ulozi egzorcista u filmu “Obred”, Foto: www.wordonfire.org

Egzorcizam je “izvanredno” i moćno oružje kojim Crkva raspolaže u borbi protiv demona, no ne zaboravimo spomenuti ni “obično” oružje koje posjeduje svaki kršćanin

Obavljanje egzorcizma (od grčkoga exorkizein – zaklinjati) temelji se na vjeri u vlast koju je Isus dao svojim učenicima protiv snaga zla (usp. Mt 10,1; Mk 3,14–15; Lk 9,1). Egzorcizam  je dakle Krist dao svojoj Crkvi da čovjeka oslobodi od demona i njegove tiranije. To je “blagoslovina” (sakramental) koja djeluje ex opere operantis, što znači da djelotvornost ovoga čina ovisi o osobnim religioznim preduvjetima (vjera, pokajanje) onoga koji obavlja ili moli blagoslovine, odnosno o duhovnoj raspoloživosti egzorcista i osobe nad kojom se vrši egzorcizam. Egzorcizam je javna molitva Crkve koju obavljaju samo svećenici koji za to imaju ovlast mjesnoga biskupa.

Molitvu oslobađanja može vršiti svaki svećenik i laik dok “svečano otklinjanje, zvano ‘velikim egzorcizmom’ može izvršiti samo svećenik, i to s biskupovim dopuštenjem”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Katekizam Katoličke Crkve, 1673

Što je to “svečani egzorcizam”?

Postoje dva oblika egzorcizma: “mali” egzorcizam, koji se vrši u slavlju krštenja, i “veliki” ili “svečani egzorcizam”, koji se vrši nakon krštenja.

“Mali” egzorcizam čini sastavni dio kršćanske inicijacije i krštenja i označava da je sav kršćanski život duhovna borba protiv moći đavla.

“Veliki” egzorcizam “smjera izgonu zloduha ili oslobađanju od utjecaja zloduha, i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svojoj Crkvi”.1

“Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava,  protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”

(Ef 6,10–12)

Što je Rimski obrednik?

Rimski obrednik sadrži molitve egzorcizma. Od 1999. postoji obnovljeni obrednik pod nazivom: De exorcismis et supplicationibus quibisdam što prevodimo s Egzorcizmi i druge prošnje. Taj je obrednik na latinskome potvrdio papa Ivan Pavao II. 1. listopada 1998.

Obrednik se sastoji od dva poglavlja i dva dodatka:

– I. glava sadrži veliki egzorcizam (br. 21–49).

– II. glava sabire izabrane tekstove: psalme, evanđelja i obrasce egzorcizma (br. 51–83).

– I. dio dodataka sadrži prošnje i egzorcizme u posebnim prigodama Crkve (br. 1–12).

– II. dodatak donosi prošnje koje vjernici mogu privatno upotrijebiti u borbi protiv moći tmina (br. 1–10).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako se slavi obred egzorcizma?

Obred egzorcizma sadržan u Obredniku slavi se ovako:

– Počinje se s uvodnim obredima: znak križa i pozdravne riječi ohrabrenja, blagoslov soli i vode, škropljenje opsjednutoga blagoslovljenom vodom kao podsjećanje na krštenje.

– Mole se litanije i tako zaziva milosrđe Božje po zagovoru svih svetih.

– Moljenjem jednoga ili više psalama moli se Božja zaštita.

– Čitanje evanđelja znak je nazočnosti Krista koji oslobađa i iscjeljuje.

Polaganjem ruku na glavu opsjednutoga svećenik zaziva snagu Duha Svetoga.

– Molitva Vjerovanja ili obnova krsnih obećanja ukazuje da je naša vjera u Krista već pobijedila svijet tame.

– Molitva Očenaša je mali egzorcizam:  “Oslobodi nas od zla (Zloga)!”

Znak križa: pokazivanje križa opsjednutome i blagoslov opsjednutoga  križem podsjećaju  nas da je Krist svojim križem spasio svijet.

Dah kojim egzorcist dahne prema licu mučenoga vjernika predstavlja nevidljivu moć Duha Svetoga.

– Obrasci egzorcizma zvani deprekativni (molbeni) su molitve koje upućujemo Gospodinu za oslobađanje osobe koja je opsjednuta od demona.

– Obrasci zvani imperativni (zapovjedni) jesu zapovijedi koje se daju Sotoni da napusti tijelo opsjednutoga.

Davanje hvale čitanjem hvalospjeva ili molitve izražava našu zahvalnost prema Bogu.

– Obred završava zaključnim blagoslovom nazočnih.

Predviđa li Obrednik egzorcizam isključivo nad ljudima?

Obrednik sadrži brojne molitve egzorcizma za oslobađanje opsjednutoga. U njemu ne nalazimo nikakvu posebnu molitvu za egzorcizam nad stvarima ili mjestima. Znači li to da Sotona nema moć nad predmetima ili kućama? Ni u kom slučaju!

Obrednik tvrdi: “Nazočnost đavla i drugih zloduha pojavljuje se i nastaje ne samo u iskušavanju ili mučenju osoba nego isto tako u prožimanju stvari i mjesta njihovim djelovanjem, a i različitim oblicima priječenja i progonjenja Crkve.”2

Crkva ne može protusloviti jednoj staroj praksi koja se sastoji u egzorcizmu mjesta i stvari. Origen svjedoči o tome starom običaju i tvrdi da se u Ime Gospodnje mogu istjerati demoni koji uznemiruju ne samo osobe, nego i predmete, kuće i životinje: “Mi ni u kojemu slučaju ne služimo demonima, nego ih molitvama i riječima iz Svetoga pisma tjeramo iz ljudskih duša, iz mjesta na kojima su se utaborili, katkada i iz životinja. Demoni, naime, često djeluju da bi im naudili.”3

Katekizam Katoličke Crkve ide u istome smjeru i izjavljuje: “Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu)” (br. 1673).

Oružje protiv Zloga

Egzorcizam je “izvanredno” i moćno oružje kojim Crkva raspolaže u borbi protiv demona, no ne zaboravimo spomenuti ni “obično” oružje koje posjeduje svaki kršćanin da bi se zaštitio od Zloga. Kršćansko oružje kao što su molitva, post, sakramenti i djela ljubavi pokazuje se često vrlo učinkovito u postizanju oslobođenja od demona. Benedict Heron pomaže nam u tome jednom vrlo mudrom mišlju: “Općenito najbolji način borbe kršćanina protiv đavolskih napadaja i njegovih djela jest ne previše na njega misliti, nego se usredotočiti na Isusa i po milosti živjeti autentičan kršćanski život. Kada napredujemo u vjeri, nadi, ljubavi i poniznosti, kada se trudimo rasti u svetosti, štitimo se od demonskih napadaja.”4

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.netKnjigu možete prelistati na linku ovdje.


1  Katekizam Katoličke Crkve, 1673

2 Rimski obrednik. Egzorcizmi i druge prošnje, nav. dj., Dodatak I,1.

3  Usp. Origen, Protiv Celza.

4 B. Heron, Jésus est le plus fort, Téqui, Paris 2000, str. 93.

 


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 3. studenoga 2015.

Možda vam se svidi