Zlodusi su dusi koji su tvrdokorno i neopozivo usmjereni prema zlu: njihov izopačen razum i volja traže samo zlo i to otkada su se u početku stvaranja svojom pobunom ogriješili o Boga. “Bog anđela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mračnom bezdanu” (2 Pt 2,4). Bog je anđele stvorio iz ljubavi i htio ih je ispuniti vječnim blaženstvom. Da bi dijelili tu vječnu sreću s Bogom, morali su prihvatiti jedan jedini uvjet: u slobodi iskazati svoju vjernost Bogu. Ali Lucifer, zaslijepljen vlastitim osobinama razuma i svjetlosti, htio je biti jednak Bogu, zaboravljajući da je anđeosko savršenstvo koje mu je bilo darovano – dar ljubavi. Značajan broj anđela koje je Bog stvorio dobrima i razumnima dali su da ih iskvari njihov poglavar Lucifer. Njihova ih je oholost dovela do konačnoga pada kada su se pobunili protiv Božjega autoriteta. Zlodusi su, dakle, anđeli koji su se pobunili protiv Boga. Svojom su se pobunom sami osudili na vječni pakao koji je lišenost nebeske sreće. Po Bibliji, zlodusi su bili bačeni u pakao zbog njihova grijeha, ali oni lutaju i zemljom (usp. Otk 12,10) da bi ljude naveli na zlo, udaljili ih od Boga i upropastili.

“Pismo govori o grijehu tih anđela. Taj se ‘pad’ sastoji u slobodnom izboru tih stvorenih duhova koji su iz dna bića i neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo… Ono što čini da grijeh anđela ne može biti oprošten jest neopoziv značaj anđeoskog izbora, a ne manjak beskonačnoga Božjeg milosrđa… Pismo potvrđuje zlokobni utjecaj onoga koga Isus naziva ‘čovjekoubojicom od početka’ (Iv 8,44), koji je i Isusa pokušao odvratiti od poslanja koje je dobio od Oca. ‘Zato se pojavio Sin Božji da razori djela đavolska’ (1 Iv 3,8). Po posljedicama je najteže od tih djela bilo lažljivo zavođenje koje je navelo čovjeka da ne sluša Boga.” (Katekizam Katoličke Crkve, 392–394)

U čemu se sastoji ta pobuna protiv Boga?

Sveto pismo ne govori o tome izrijekom, ali sveti Toma Akvinski i brojni teolozi općenito drže da bi se moglo raditi o odbijanju utjelovljenja Sina Božjega. Jedan je dio anđela odbio služiti i klanjati se Sinu Božjemu koji postaje čovjekom: spustiti se i poniziti da bi častili ljudskost Sina Božjega za njih predstavlja uvrjedu njihovoj anđeoskoj naravi koja je nadmoćna ljudskoj. Lucifer nije mogao prihvatiti Božji naum koji je želio da se njegovo trojstveno otajstvo odražava ne samo u duhovnim netjelesnim stvorenjima, nego i u duhovnome utjelovljenom stvorenju – čovjeku. Počinio je dakle neizmjeran grijeh oholosti kada se pobunio protiv volje Boga koji svijetu daje svoga vlastitog Sina kao Otkupitelja i Spasitelja. Zli anđeli pod vodstvom Lucifera ljubomorni su i zavidni na Božjoj slavi: oni pokušavaju uzurpirati njegovu slavu i njegovo mjesto da bi postali gospodari svijeta. Kada su odbili surađivati na izgradnji Božjega kraljevstva i na spasenju čovječanstva, pali su se anđeli zauvijek otklonili od Boga. Njih više ne potiče ljubav nego mržnja u vječnosti. To je žalosna stvarnost pakla.

“I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.” (Otk 12,7–10)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gillesa Jeanguenina “Sotona i njegove zamke”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.