Prenosimo izvanredno svjedočanstvo vjernice koja je u kupeu vlaka razgovarala sa bioenergetičarom. Svjedočanstvo je upućeno fra Josipu Blaževiću i prvotno objavljeno u listu Veritas.

Poštovani,

s obzirom kako ste Vi aktivni na tom području, javljam Vam što mi se dogodilo na putovanju vlakom iz Zagreba u Slavonski Brod. Sjela sam pored čovjeka koji mi se učinio simpatičan, koji je sa mnom zapodjenuo razgovor, te rekao kako je on svojoj ženi koja je imala “previše” energije, stavio ruku na trbuh i “smanjio joj” energiju i da je ona nakon toga rodila četvero djece, a prije toga nisu imali četiri godine djece.

Rekao je da se bavi bioenergijom i da je liječio energetskom vodicom, koju bi on blagoslovio.

Rekao je kako bi mogao žene osloboditi neugode pobačaja po bolnicama, jer on zna tehniku da majka stavi ruku na trbuh i nešto napravi i time spriječi djetetu dotok zraka i time se dijete uguši – “Bolje to, nego traume u bolnici”.

S velikom mržnjom je govorio o Crkvi i svećenicima, i sve moje lijepe riječi o Katoličkoj Crkvi nazvao je subjektivnošću. Rekao je da treba pričati s Bogom osobno, a ne ići u crkvu. Čak je rekao zašto su po crkvama stavili raspetog čovjeka, da bi ga trebalo skinuti i umjesto njega staviti veliko srce, i isto tako kako Isus nije Bog i kako nigdje u Bibliji ne stoji da je Isus Bog.

Ostala sam u razgovoru samo zato što mi ga je bilo žao gledajući ga kao izgubljenog sina, jer bi s vremena na vrijeme rekao neke stvari koje su bile neobične. Na primjer, da se nekad pitao da li on sam upravlja sobom ili to čini netko drugi, i kako se i on kao i ja molio, ali više da to ne čini. Pričao je o svom životu i ispalo je da mu gotovo ništa do kraja nije polazilo za rukom, poslovni gubici, problemi s djecom. Dok sam ga gledala, u sebi sam zazivala Krv Kristovu, blagoslivljala sam ga i opraštala u duhu. Dok sam to radila, kod njega bi to izazvalo žestok kašalj.

Kad sam odlazila, rukovala sam se s njim samo zato što sam tog jutra primila Euharistiju. Osjetila sam neko sažaljenje prema njemu, jer je nakon našeg razgovora izgledao vrlo oronuo i blijed, jer sam mu ja rekla, između ostalog, kad je kritizirao ispovijed: “Zar ne bi bilo lakše otići kod nekoga nepoznatog svećenika i izreći zlo koje smo počinili, koje možda ni sami sebi ne bismo oprostili, zar to ne bi bilo veliko olakšanje” – na što je samo ušutio.

Čovjek se zove T. Š., kaže kako je imao i svoju emisiju na Zagrebačkoj televiziji, i kako želi tražiti novac iz EU-fondova za istraživanje svoje “energetizirane vodice”, te kako je od “zelene rijeke pune mahovine” u Vinkovcima, snagom misli uspio očistiti vodu i ona je sada čista rijeka.

S poštovanjem,
Marina Ć.

Poštovana g. Marina,

sažaljenje je jedini ispravan stav koji nas kršćane prožima naspram onih koji su daleko od Krista, u vrtlogu energija, “bioenergija”, uvjereni u vlastitu nadarenost, superiornost i prosvijetljenost, dok osobni i bračni život takvih osoba svjedoče o njihovoj nesređenosti, promašenosti, izgubljenosti. Vaše iskustvo dijelimo s čitateljima Veritasa, kojima spomenutog bioenergetičara, i sve druge, osobito njihove “pacijente”, preporučamo u molitve.

fra Josip Blažević

Tekst je s dopuštenjem preuzet iz časopisa Veritas