Vidno izmučen Isus doveden je u jedno od dvorišta. Tada se Isus okrenu i pogleda Petra.

Pogledi su im se sreli. Petar je htio okrenuti glavu, ali nije mogao odvojiti pogled od njega, od onoga koga se upravo odrekao. On je tako dobro poznavao Isusov pogled; to je isti pogled kojemu se ne može odoljeti i koji je odredio Petrov poziv, koji je jednoga dana popratio riječi: ‘Evo moje braće. Mojih sestara. Moje majke. To je pogled pod kojim je zadrhtao on, Šimun, kada je pokušao udaljiti križ s Isusova puta. To je ljubazni pogled upućen bogatom mladiću koji nije imao snage ostaviti bogatstvo i slijediti ga. Pogled zamagljen suzama pred Lazarovim grobom… Petar je tako dobro poznavao taj pogled Spasitelja!

Pa ipak, još nikad, nikad nije vidio Spasiteljevo lice toliko izražajno kao u tome trenutku, njegove oči obojene tugom, ali bez imalo oštrine. Prijekoran pogled, bez dvojbe, ali istodobno i pogled koji poručuje, koji kao da ponavlja: ‘Šimune, ja sam molio za tebe!’

Isusov pogled spriječio je Petra da padne u očaj. Bio je to pogled ohrabrenja u kojemu je Petar prepoznao razumijevanje i opraštanje. Sigurno ga je podsjetio na prispodobe o dobrome pastiru, rasipnome sinu i izgubljenoj ovci!

U Petru možemo vidjeti sebe. Krist nije smatrao neprikladnim sagraditi svoju Crkvu na čovjeku koji može pasti i koji je već pao. Bog računa i na slaba sredstva – ako su raskajana – za ostvarenje svoga velikog pothvata: spasenja svih ljudi.

Vrlo vjerojatno je Petar nakon što se pokajao otišao potražiti Blaženu Djevicu. I mi učinimo to sada, kada nam u sjećanje dolaze vlastite pogrješke i slabosti.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]