Prije nekoliko tjedana, moja supruga i ja obavljali smo poslove s našim jednogodišnjakom i trogodišnjakom. Budući da su bili umorni i malo mrzovoljni, otrčala je u trgovinu po kruh dok sam ja čekao u autu s dečkima.

Izvadio sam telefon i počeo odgovarati na e-poštu i listati društvene mreže.

Moj stariji sin, Benedict, počeo mi je postavljati pitanja o nasumičnim stvarima, a ja sam nastavio listati po telefonu dok sam mu odgovarao. Nakon otprilike dvije minute, Ben je rekao: „Tata, skini se s  telefona. Tebi se obraćam.” Nije to izjavljivao ljutito. Njegov je ton bio više tužan što njegov otac ne obraća pozornost na njega. U tom sam se trenutku osjećao kao da biram svoj telefon umjesto sina. Bilo me je sram, ali osjećao sam nešto drugo: uvjerenje da svojega sina volim više. Dakle, ostavio sam telefon u autu i obećao sam da ću ga češće odlagati.

Svi znamo da su ljudi svih dobi postali ovisni o svojim telefonima. Postali su produžetak naših tijela. Prema Consumer Affairs, „korisnici mobitela u prosjeku gledaju u svoje telefone 144 puta dnevno”, a prosječni Amerikanac provede četiri sata i 39 minuta na svom telefonu svaki dan. To znači da provedemo gotovo 70 dana buljeći u taj mali pravokutni uređaj u svojim džepovima tijekom godine dana.

Na mnoge sam načine obožavao svoj telefon. Ono čemu se klanjamo je ono o čemu provodimo najviše vremena razmišljajući i do čega nam je najviše stalo. Štovanje je ono što usmjerava naše vrijeme, energiju i pažnju.

Kad me Ben prozvao zbog mog telefona, nisam se osjećao dobro, ali to što sam odlučio odvojiti se od svog telefona svakako jest. Shvatio sam da me telefon sprječava da više volim svoju obitelj i odvraća me od prilika da češće molim. Tako sam počeo stavljati telefon u svoju sobu kad bih došao s posla dok djeca nisu otišla spavati. To me oslobodilo da budem puno pažljiviji prema svojoj djeci i supruzi. Gledao sam ih u oči, bio sam spremniji jednostavno se igrati na podu sa svojim sinovima.

Također sam se oslobodio briga toga radnog dana, i više sam prisutan sa svojom obitelji, umjesto da razmišljam o tome što drugi govore na društvenim mrežama ili o rezultatu neke utakmice. Više sam se bavio osobom ispred sebe nego ekranom i, iskreno, bio sam sretniji jer nisam živio kroz svoj uređaj – živio sam za svoje voljene.

Također sam počeo puniti svoj telefon na komodi, a ne na noćnom ormariću, kako bih izbjegao zatupljujuće noćno listanje društvenih medija ili interneta. Zbog toga sam bio željniji razgovarati sa suprugom o našem danu, ili moliti dulje vrijeme prije spavanja. Neproduktivno vrijeme koje bih proveo na svom telefonu postalo je vrijeme za istinsko štovanje Boga.

Kombinacija zdravijih odnosa u mojoj obitelji i intimnijeg vremena za molitvu omogućila mi je da dodatno cijenim potrebu da budem odvojen od svog telefona. To mi je također pomoglo da shvatim da time što prvo ljubeći Boga, zajedno sa svojom obitelji, stavljam onoga koga treba štovati na njegovo pravo mjesto.

Ovoga tjedna razmislite o svojim telefonskim navikama. Vidite koliko vremena provodite pred ekranom, i razmislite hoće li ljudi oko vas tvrditi da povremeno birate telefon umjesto razgovora s njima. Ako je tako, obvežite se da ćete to odbaciti. Zatim gledajte i vidite kako vaše štovanje Boga i odnosi mogu procvjetati.

Izvor: Busted Halo | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.