Jedino pravo ozdravljenje je ono koje se tiče ljubavi. Otvaranje ili zatvaranje prema ljubavi, to je problem. A sam Bog zna kada to zaista činimo. U tom smislu vrijedi se zapitati o vlastitim neusklađenostima naspram ljubavi. Gdje naša ljubav krvari, zatvara se, sputava, nestaje.
Bolje je navesti neke primjere.
Može se dogoditi da ne možemo reći „ne“ ljudima oko sebe i da smo zarobljeni time da si ne možemo priuštiti da ikoga razočaramo. To nije ljubav, to je ropstvo.
Drugi put se rasprodajemo za mrvicu tuđega priznanja.
Ili nas možda nešto zanima, započinjemo velikom energijom i uništimo osobe.
Neki su vječito nezadovoljni sobom, misle da sve čine loše.
Neke muči vlastiti izgled, narcisistički.
Može se dogoditi da smo podređeni fizičkom užitku, kompenzacijama, i da ne možemo izdržati ni minutu frustracije.
Neki se nikad ne otresu prošlosti.
Drugi su posesivni i zadiru u prostore drugih.
Drugi pak daju sve od sebe, simuliraju osjećaje, a imaju hladno srce.
Ima onih koji se natječu sa svima.
Netko se prelako naljuti.
Netko mora zavesti svakoga tko mu se nađe u blizini.
Neki se prave žrtve i traže sažaljenje.
Netko stoji s povučenom ručnom kočnicom i ne prepušta se.
Neki ne zaboravljaju pretrpljene nepravde i imaju neriješene račune sa svijetom.
Ima onih koji govore loše o drugima, o čemu god govorili.
Netko ne prihvaća kritiku.
Netko manipulira pričama da bude zanimljiv.
Neki stvaraju mentalne filmove i druge vide kao čudovišta.
Ima onih koji ne gube ravnotežu i ostaju neutralni u svemu.
Za druge je bolje puknuti nego tražiti pomoć.
Neki su alfa muškarci ili dominantne žene, za koje je sve samopotvrđivanje i natjecanje.
Drugi se, pak, srame sami sebe.
Ima onih koji se pretvaraju u zvijer ako se ne dogodi ono što očekuju.
Drugi pak svugdje pokušavaju proći nezapaženo.
Netko se nikad ne otvara potpuno.
A netko se uvijek mora otvoriti, ne može slušati, napada pričanjem i prekidanjem.
Ima onih koji ne podnose sukobe, ako postoji napetost, postaju zbunjeni.
Kod drugih, pak, svaka ljutnja traje barem tjedan dana.
Ima onih koji „moraju“ biti snažni i koji se užasavaju vlastite slabosti.
Zatim postoje oni koji izbjegavaju sukobe, i ponašaju se kao licemjeri.
Neki vade arsenal svojih postignuća i sposobnosti čim mogu.
Ima onih koji svoje živote provode izbjegavajući svaku moguću isključenost.
Neki moraju ocrniti svakoga tko se pojavi oko njih.
Drugi nikome ne vjeruju.
Drugi pak vjeruju svima, nekritički…
Neka mi čitatelj oprosti na ovoj poplavi primjera, ali to su neki – apsolutno nedostatni! – slučajevi poremećaja u ljubavi.
Naime, da bi se ljubilo, između mnogih drugih stvari, treba moći činiti suprotno od nabrojenoga, odnosno znati reći i ne, ne poslušati strah od razočaranja, znati šutjeti, držati do osoba, odmaknuti se od perfekcionizma, prihvatiti odbacivanje, prihvatiti bol, živjeti u sadašnjosti, dopustiti osobama da budu slobodne, prihvatiti da ne možeš učiniti sve, živjeti autentične osjećaje, gledati druge kao osobe, a ne kao objekte, znati im ostaviti prostora, imati strpljenja, biti jednostavni, odrasli, otvoreni, milosrdni, dobronamjerni, ponizni, iskreni, ne biti opsesivni, izjašnjavati se, znati tražiti pomoć, znati gubiti, znati prihvaćati sebe, prihvaćati ono što se događa, reći ono što se misli, otvoriti se, slušati osobe, prihvaćati sukobe, govoriti istinu, prevladati zlopamćenje, ostati postojani, imati povjerenja, prihvaćati vlastite slabosti, radovati se kvalitetama drugih, ne raspadati se pred agresivnošću, prihvaćati poniženja i isključenja, nikada ne govoriti o onima koji nisu prisutni, ukazati povjerenje osobama, ali s nogama na zemlji… i još mnogo toga.
A tko je taj? To je oslobođena osoba. Ozdravljena.
Tako bolje razumijemo o kakvu ozdravljenju govorimo. Biti slobodni od samih sebe. Znati voljeti.
Ponovimo ono najvažnije: ovo nisu naši problemi. To su naši simptomi. Oni ukazuju na zlo, nisu zlo. Ne treba se okomiti na njih, jer je to beskorisno.
Ponavljam ono što sam prije rekao: simptomi su proroci, treba ih slušati. S nježnošću prema samima sebi.
Jer naša se zla ne sastoje jednostavno u našim grijesima, već u podrijetlu naših grijeha.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Fabija Rosinija “Ozdravljenje duše”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.