Moralna obnova koja je tako potrebna svijetu polazi od ovoga dubokog uvjerenja: »…na zemlji postoji samo jedno zlo kojega se moraš bojati i izbjegavati s Božjom milošću: grijeh.« Inače, gubitak osjećaja za grijeh jedan je od oblika ili plodova neprihvaćanja Boga. Ako je grijeh prekid sinovskoga odnosa s Bogom kako bi se živio vlastiti život bez poslušnosti Bogu, onda griješiti ne znači samo neprihvaćanje Boga; griješiti je također i živjeti kao da Bog ne postoji, izbrisati ga iz vlastite svakodnevnice.

Gospodin nas je pozvao na svetost, na ljubav kroz djela. O stavu koji zauzimamo prema lakim grijesima ovisit će napredak u našem unutarnjem životu. Naime, ne nastojimo li izbjeći lake grijehe ili se ne kajemo dovoljno kada ih počinimo, oni će nanijeti veliku štetu duši, čineći je neosjetljivom za poticaje i nadahnuća Duha Svetoga. Oni slabe milosni život, otežavaju vršenje krjeposti i pripravljaju na teški grijeh.

»Mnogi pobožni ljudi«, kaže jedan suvremeni duhovni autor, »nevjerni su gotovo neprestano u ‘malim’ stvarima; nestrpljivi su, s premalo ljubavi u svojim stavovima i riječima, prijetvorni u razgovoru i u držanju, tromi i bezvoljni u životu pobožnosti; ne mogu se kontrolirati, nepromišljeno govore i omalovažavaju svoje bližnje. Oni su svjesni svojih slabosti i mana, možda ih čak i kazuju na ispovijedi, ali ne kaju se ozbiljno zbog njih, niti se trude izbjegavati ih. Oni ne shvaćaju da je svaka od ovih nesavršenosti poput olovnog utega koji ih vuče prema dolje, ne primjećuju kako počinju razmišljati na isključivo ljudski način i djelovati samo iz ljudskih motiva, ili se jednostavno opiru nadahnućima milosti zlorabeći je. Duša tako gubi svoju ljepotu i Bog se sve više udaljava od nje. Malo-pomalo, duša gubi svoje dodirne točke s Bogom: u njemu više ne vidi ljubljenoga Oca kojem bi se trebala u potpunosti predati sinovskom nježnosti; nešto se ispriječilo između njih.« To je put prema mlakosti duše.

Sveci su posve jasno shvatili, u svjetlosti vjere i ljubavi, da samo jedan grijeh – iznad svega smrtni, ali i laki grijeh – može prouzročiti veći nered od bilo koje prirodne katastrofe, »budući da je dobro koje donosi milost samo jednog čovjeka veće od materijalnog dobra cijeloga svijeta«.

Zamolimo Duha Svetoga za pomoć, da bismo iskreno prepoznali vlastite slabosti i grijehe te imali osjetljivu savjest koja traži oprost i ne opravdava svoj grijeh. »Tko ima zdravo osjetilo mirisa duše,« govorio je sveti Augustin, »osjetit će kako grijesi smrde.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]