1. Što čovjek ne može popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog drukčije ne odredi. Razmisli: bit će da je to bolje za tvoju prokušanost i strpljivost; bez njih naša djela ne vrijede mnogo.
  2. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve prepusti Bogu. Neka njegova volja i čast budu u svim njegovim slugama. On i zlo zna okrenuti na dobro.
  1. Nastoj strpljivo podnositi tuđe pogreške i kojekakve slabosti; i ti imaš mnogo toga što drugi moraju podnositi.
  1. Ako sebe sama ne možeš odgojiti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga oblikovati po svojoj volji?
  1. Volimo da drugi budu savršeni, a svoje mane ne ispravljamo.
  1. Drugima spočitavamo preveliku slobodu, a sebi ništa ne uskraćujemo.
  1. Druge hoćemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ograničenja. I tako postaje očito: rijetko do bližnjih držimo toliko koliko do samih sebe.
  1. Kad bi svi bili savršeni, što bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
  1. A Bog je sada tako uredio da učimo noseći breme drugih. Ta nitko nije bez mane, nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne doseže njegova mudrost; nego nam je nositi jedan drugoga, tješiti jedan drugoga, a tako i pomagati i opominjati.
  1. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u času nevolje. Naime, neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je.

Priređeno prema tekstu iz knjige “Nasljeduj Krista” Tome Kempenca