“Trebamo vas, vašu maštu, vaše pripovjedačko stvaralaštvo i živost vaše misli. Trebamo to kako bismo stvarali prostore slobode i autentičnosti, unutar kojih božanska milost može odjeknuti kao obećanje utjehe i mira”. Tim je nezaboravnim riječima koje je sveti Pavao VI. uputio umjetnicima na misi 1964. godine, papa Lav XIV. ohrabrio rad pisaca i spisateljica iz svih krajeva svijeta koje je danas, 24. lipnja, primio u audijenciju povodom stote obljetnice osnutka Vatikanske nakladničke kuće (LEV), osnovane 1926. godine.

Oblik ljudskog izražavanja

Izrazivši dobrodošlicu mnogim međunarodno poznatim književnim ličnostima, Sveti je Otac istaknuo da je ta prigoda osobito prikladna za promišljanje o važnosti knjige i pisanja kao oblika ljudskog izražavanja, a kojemu su pisci, svaki sa svojim stilom i jezikom, učitelji i uzori: “Pisanje – na način na koji vi to činite – čin je istine i otkrivanja. Pisanje govori o tome tko smo, u što vjerujemo i čemu se nadamo, kakvom svijetu težimo i kakvu budućnost sanjamo”.

Gesta čovještva

Istina – dodao je rimski biskup – nije područje koje trebamo braniti, nego dobro koje trebamo dijeliti. Mi nikada nismo gospodari istine; naprotiv, ona je ta koja nas osvaja – napomenuo je te potaknuo prisutne da kroz pisanje pobuđuju privlačnost prema istini, jer su i sami njome privučeni. Pritom je dodao da je pisanje također čin čovještva te citirao rimskog komediografa Terencija: „Čovjek sam i ništa što je čovječno nije mi strano.“

Empatijska snaga mašte

U književnosti nalazimo cijeli raspon ljudskih iskustava – rekao je potom Petrov nasljednik govoreći o odgojnoj vrijednosti književnosti. Čitajući književni tekst, stavljeni smo u položaj da ‘gledamo očima drugih’, stječući širinu pogleda koja proširuje naše čovještvo. Tako se aktivira empatijska snaga mašte koja je – kako je istaknuo Papa – temelj sposobnosti poistovjećivanja s razmišljanjima, stanjima i osjećajima drugih ljudi; bez toga nema solidarnosti, dijeljenja, suosjećanja ni milosrđa. Pritom je dodao: “Dok pišete priče i oblikujete svoje likove, vi se uživljavate u njih, prihvaćate njihova razmišljanja, emocije, osjećaje i stavove… U tome je velika škola čovještva koju pružate svojim čitateljima, jer onaj tko čita na neki način živi mnoge živote”.

Upravo nam to – dodao je rimski biskup – pomaže otkriti različitost pogleda, ne apsolutizirati vlastito mišljenje te, poput mozaika, slagati obrise istine koja nas uvijek nadilazi.

Bog se objavljuje usred vrlo ljudskih priča

Papa Lav XIV. je na kraju rekao da pisanje ima veze s Bogom jer su mnogi teolozi promišljali i pisali o skladu između pisanja i objave biblijskoga Boga. Pritom je rekao: “Kada dolazimo do same dubine svojega čovještva, nismo daleko od Boga: upravo ondje, usred vrlo ljudskih priča, Bog se objavljuje”.

Bog govori kroz događaje i susrete, kroz lica i priče. On djeluje u našem životu kroz ono što činimo i ono što jesmo, kao i kroz mnoge ljude koje susrećemo – zaključio je Sveti Otac.