Možemo li piti iz kaleža potpune predanosti Očevoj volji iz kojeg je Isus pio?

Na putu u Jeruzalem Isus je po treći put govorio svojim učenicima o svojoj muci i smrti, o slavnom uskrsnuću. Kada su se zaustavili na svome putu, već blizu Jerihona, pristupila mu je jedna žena, majka Jakova i Ivana. Željela je zamoliti nešto za svoje sinove. “Pade pred njega ničice”, govori sveti Matej, “da nešto od njega zamoli.” Jednostavno je rekla: “Naredi da ova moja dva sina sjednu u tvojemu kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.” Gospodin je odmah odgovorio: “’Ne znate što tražite. Možete li piti kalež koji ću ja piti?’ Oni odgovore: ‘Možemo.’”

Ta dva brata zasigurno nisu ozbiljno shvatila ono o čemu im je Isus, nešto ranije, govorio. Sveti Luka je zapisao: “Oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.”

Teško je shvatiti govor križa. Ipak, oni su bili spremni ispuniti svaku Isusovu želju. Nisu postavili nikakvu granicu svojemu Gospodinu, niti je mi danas postavljamo. Zbog toga, kada nešto tražimo u molitvi, moramo biti spremni prihvatiti, iznad svega, Božju volju, pa i onda kada se ne poklapa s našim željama. Sveta Terezija kaže: “Gospodin najbolje zna što je dobro za nas; nije na nama da mu govorimo što bi nam trebao dati, jer će nam s razlogom reći da ne znamo što tražimo.” On želi da tražimo od njega sve što nam je potrebito, ali, iznad svega, da poistovjetimo u svemu našu volju s njegovom voljom. On će nam uvijek dati najbolje.

Ivan i Jakov traže časno mjesto u novome kraljevstvu, a Isus im govori o otkupljenju. Pita ih jesu li spremni trpjeti s njime. Koristi židovsku sliku kaleža, koja označava Božju volju za svakog pojedinca. Gospodinov je kalež gorak, ali će se pretvoriti u “kalež blagoslova” za sve ljude.

Piti iz nečijeg kaleža bio je znak prisnog prijateljstva i spremnosti dijeliti zajedničku sudbinu. Na ovakav bliski odnos Gospodin poziva sve koji ga žele slijediti. Za sudioništvo u njegovu slavnom uskrsnuću potrebno je s njime dijeliti križ. Jeste li spremni trpjeti sa mnom? Možete li piti kalež koji ću ja piti? “Možemo”, odgovorila su mu ona dvojica apostola. Jakov je umro mučeničkom smrću nekoliko godina kasnije po naredbi kralja Heroda Agripe. Ivan je pretrpio bezbrojne patnje i progone zbog ljubavi prema Gospodinu.

I nas je Gospodin pozvao, i nama postavlja isto pitanje koje je postavio Jakovu i Ivanu: Potestis bibere calicem, quem ego bibiturus sum? (Mt 20,22) – Možete li piti iz kaleža – ovog kaleža potpune predanosti Očevoj volji – iz kojega ću ja piti? Possumus! (Mt 20,22) – Možemo! – odgovorili su Ivan i Jakov. Jeste li vi, zajedno sa mnom, uistinu spremni u svemu i do kraja ispuniti volju našeg Boga Oca? Jesmo li predani Gospodinu svim srcem? Ili smo još uvijek previše zaokupljeni sami sobom, vlastitim interesima, vlastitom udobnosti, vlastitim samoljubljem? Postoji li u našemu životu nešto što nije u skladu s kršćanskim načinom života, nešto što nas priječi da se pročistimo? Danas nam se ukazuje prilika da to ispravimo.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.