Kada bih najbolje pripremila dijete za školu, našiljila sve bojice, naučila ga vezati vezice, pripremila likovne kutije, očistila cijelu sobu i umotala sve okvire, ne bih učinila dovoljno.

I kada bih imala dar da dijete tako dobro odgojim da sluša sve autoritete, učinila sve predvježbe za koncentraciju i razvila mu vrhunske manire, ne bi bilo dovoljno.

I da mu usadim sve radne navike i vještine, pripremim za sve moguće situacije, osiguram mu tijekom djetinjstva dovoljno zraka, prirode i igre, opet mu ne bih dala najvažnije.

I da moje dijete jede zdravu hranu i pritom trenira neki sport i svira instrument, govori pokoji strani jezik i ima sve izvrsne ocjene, ništa nisam učinila.

I da sve dječje razvojne faze dobro i spremno prihvatim i u svakoj od njih sve vrhunski učinim, ne bi koristilo.

I da budem savršen primjer odrastanju svojim kćerima i sinovima i da ljudski učinim sve što je u mojoj moći, ne bi do kraja pomoglo.

Jer sve znanje – uminut će.
Sve vještine – umuknut će.
Sav primjer – nestat će.
Sav odgoj – izblijedit će.
Sva briga – ne koristi ništa.

Jer djelomično je naše znanje, nesavršen je naš odgoj i preslab je naš primjer.

I sada ostaje troje – znanje, odgoj i vjera.
A najvažnija među njima je vjera.

Mogu odgojiti dobru djecu, dobre ljude, čak i dobre kršćane. No, Ti me noćas zoveš i pitaš želim li odgojiti dobre svece.

Ovo prvo mogu ja, ali za ovo drugo trebaš mi Ti.

I zato se dižem ovu noć, padam na koljena i stavljam svoj majčinski blagoslov, to skriveno blago u mojim rukama.

Tek tada je dovoljno.

Tada ću urediti svjetiljku kao mudra djevica, a neću morati ka prodavaču i zakasniti kao luda (Mt 25,1-13).

Tada će moja djeca život imati, imati ga u izobilju (Iv 10,10).

Primi, Učitelju, ovu noć sve naše početke; kalendarske, akademske i učini da ti počeci uvijek budu s više Tebe.

Cijela zemlja, cijela ulica, cijela škola nek’ zbog Tebe bude sveta.

Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.