“Neizrecivi Stvoritelju,

koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela

i postavio ih na nebu u čudesnom redu,

koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira,

Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor,

udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma,

uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.

Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim,

pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova.

Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju,

vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora.

Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak,

Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Amen.”

(s latinskog preveo Ivan Zelić)

(“Nova tribina”, god. III., br. 6/1992.)