Uvodna molitva

Gospodine Isuse!
U ovoj molitvi križnog puta
želimo Te u svojim mislima
i u svome srcu
pratiti na Tvome križnom putu.
Želimo svoje patnje i poteškoće
sjediniti s Tvojima,
kako bismo i sami,
u zajedništvu s Tobom,
izdržali na križnom putu
svojega života. Amen.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Prva postaja

ISUSA OSUĐUJU NA SMRT 

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isuse, Ti si nepravedno osuđen. Osuđen si unatoč svojoj nevinosti i svih dobrih djela koje si učinio. Mirno prihvaćaš osudu i križ koji iza toga slijedi. Nisi se branio niti opirao. Mnogi kojima si pomogao nisu više bili na Tvojoj strani. No, unatoč njihovoj osudi, Ti stojiš mirno i uspravno, znao si da samo tako možeš pobijediti i ići naprijed. To je poruka i svima nama.

Možda ćemo i mi ponekad biti osuđeni jer smo na strani istine, dobrote, pravednosti i ljubavi. To su gotovo neizbježne situacije za svakoga čovjeka, ali i u njima smo pozvani živjeti iz ljubavi i za Ljubav. Pomozi nam, Gospodine, da i u takvim situacijama ne osuđujemo druge. Nadahnjuj nas i prosvjetljuj da u drugima, i oko sebe, uvijek tražimo i gledamo samo ono što je dobro, pozitivno, istinito i lijepo.

Molimo za sve koji su i danas nepravedno osuđeni: u obitelji, na radnom mjestu, zbog svoje vjere, istine i pravednosti.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.  

Druga postaja

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isuse, Ti si dobrovoljno prihvatio svoj križ, iako nisi bio kriv. Prihvaćaš križ koji nisi zaslužio, koji Ti je nametnut. Prihvaćaš ga iz ljubavi, zbog naših grijeha, kako bi nas oslobodio istih. Tvoj je križ put ljubavi i mira, to je putokaz za sve koji Te žele slijediti svojim životom. Hvala Ti, Isuse, što si prihvatio svoj križ i time nam pokazao kako i mi trebamo činiti.

Kako mi prihvaćamo patnje i križeve svojega života? Imamo li povjerenja u Gospodina i u njegovu pravednost? Neki su nam križevi nametnuti, a neke smo sami privukli u svoj život. Prihvatiti križ znači s radošću i s ljubavlju prihvaćati patnje i poteškoće svojega života, a to znači prihvatiti i ono što u svojemu životu ne možemo promijeniti. Prihvatiti križ, to je milost, to je Božji dar. Strpljivim nošenjem križa postajemo duhovniji i jači u vjeri.

Molimo za patnje i poteškoće svojega života, darujmo ih Isusu da ih preobrazi snagom svoje milosti.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Treća postaja

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus pada pod križem. To je bolan trenutak Isusova života pri usponu na Kalvariju, trenutak potpunog predanja i povjerenja u Boga, svoga Oca. Svojim padom Isus se suobličuje sa svima koji će padati i posrtati u svojemu životu. Iako pada, Isus ustaje i nastavlja nositi svoj križ, ustrajno i odlučno. Težak je to križ, kao i svaki drugi, a osobito je težak križ nevinog čovjeka, kakav je bio i Isusov.

I nama će se u životu događati da padnemo: da ne izvršimo zadana obećanja, da nismo na strani istine, da zakažemo u vjernosti prema Bogu i bližnjima, ali i mi, poput Isusa, znajmo uvijek iznova ustati i krenuti s voljom i željom da ne padnemo opet. Nije najveće zlo pasti, to se gotovo svakome događa. Najveće je zlo ne priznati da smo pali i ne dopustiti Bogu i drugima da nam pomognu ustati.

Molimo za naše mlade i za sve koji nisu spremni ustati i iznova započeti u svojemu životu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Četvrta postaja

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

U velikom mnoštvu koje ga je pratilo Isus susreće i svoju majku, vjerojatno samo pogledom. Zbog okrutnosti drugih, ona mu ne može fizički pomoći, ali njena prisutnost Isusu ulijeva vjeru i nadu da ustraje, da izvrši Božju volju do kraja. Susresti dragu osobu, kada je teško, velika je pomoć i utjeha. Pogled ili riječ te osobe vraća nam snagu i daje mogućnost za novi početak.

Ponekad se i mi nađemo u teškim životnim situacijama misleći da smo napušteni i ostavljeni od svih. Ali i u tim trenucima ima osoba koje nam Gospodin šalje kako bi nam život učinile lakšim. Ako ponekad i nema drugih da nam pomognu, budimo sigurni da su Isus i njegova majka uvijek uz nas. Kada mislimo da su nas svi napustili i ostavili, prepustimo se Božjoj providnosti i tada ćemo osjetiti Božju ljubav i zagovor majke Marije.

Molimo za sve majke, da se nikada ne umore čineći dobro i da im Marija bude primjer i uzor u životu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Peta postaja

ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

U mnoštvu onih koji su pratili Isusa, samo mu je Šimun Cirenac pomogao nositi križ. Iako je ta pomoć bila kratka i privremena, Isusu je puno značila, dala mu je snage da izdrži, da ne poklekne na križnom putu svojega života. Vjerojatno su Šimunu mnogi prigovarali zbog dobrog djela koje je učinio, ali on je znao da čini ispravno i u tome je ustrajao.

Znamo li i mi, na svojim životnim putevima, prepoznati ljude koje nam Gospodin šalje da nam pomognu? Jesmo li spremni drugima pomoći u njihovim životnim potrebama? Ne dopustimo da nas zahvati strah ili malodušnost kada nam u neuspjehu ili poniženju netko želi pomoći. Dopustimo drugima da nam pomognu. Pomozimo i mi drugima. Prepustimo i Gospodinu svoje puteve, imajmo povjerenja u njega i on će sve na dobro izvesti.

Molimo za sve koji su nam u životu pomogli, ali i za one kojima mi nismo pomogli, a imali smo priliku.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Tko protužit neće s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj? 

Šesta postaja

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Osim Šimuna Cirenca, i Veronika se usudila prići Isusu i ponuditi mu rubac da se obriše. Kakva odlučnost! Veronika se nije suobličila sa svjetinom, nije gledala što će drugi reći. U svijetu treba biti bolji, treba biti drugačiji, treba biti Božji. Baš u današnje vrijeme svijet treba takve ljude, treba one koji će biti odlučni i po karakteru prepoznatljivi. I mi smo pozvani biti takvi, ti i ja.

Možemo li i mi poput Veronike biti bolji i drugačiji? Želimo li biti Božji u ovome svijetu? Jesmo li spremni drugima dati sebe: svoj mir, svoje vrijeme, svoju dobrotu, svoju ljubav, radost i blagost? Upravo po tim i takvim vrijednostima pozvani smo živjeti svoju vjeru u susretu s drugima, sa svakim čovjekom. Pozvani smo živjeti iz ljubavi i tako pokazati da smo Kristovi, da smo njegova produžena ruka u ovome svijetu.

Molimo za papu, biskupe i svećenike, redovnike i redovnice, da poput Veronike budu Kristovo svjetlo drugima.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.  

Sedma postaja

ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Izmučen do boli, pred očima drugih, Isus pada drugi put pod križem. Isusov ponovni pad prouzročio je veliku bol u srcu onih koji su ga s ljubavlju pratili. Zamislimo koliku je bol Isus tada osjećao, ne samo fizičku, nego i duhovnu bol koju podnosi zbog nepravde. To je bol koju Isus podnosi za svakoga od nas, za tebe i za mene, za cijeli svijet.

Često se u životu događa da i mi ponovo padnemo. Uvijek iznova padamo u istim situacijama i u istim kušnjama, uvijek iznova činimo iste pogreške i grijehe. Koliko nam je puta neugodno poći na svetu ispovijed i priznati svoje grijehe, jer gotovo je uvijek isti grijeh, isti pad. Imamo li pravo odustati? Ostati pod težinom grijeha!? Ne! To nije ljudski, a još manje vjernički. Zato, nastojmo se uvijek iznova osloboditi grijeha i zajedno s Isusom nastaviti dalje, putem križa – putem spasenja.

Molimo za naše obitelji, da nakon svakog pada uvijek iznova ustanu i da im Isus bude potpora i putokaz u životu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom odijeli. 

Osma postaja

ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Unatoč vlastitoj boli koju proživljava, Isus tješi i ohrabruje žene koje su ga pratile na njegovu križnom putu. Nije to bilo ni lako ni jednostavno, u tolikoj patnji i boli hrabriti druge, umjesto da oni ohrabruju njega. Tješio je druge kada je i sam trebao utjehu, davao je kada je i sam imao malo ili gotovo ništa. Isus nam je i u ovoj situaciji pokazao koliko mu je stalo do svih, osobito u teškim životnim okolnostima.

Znamo li i mi poput Isusa obrisati suze drugih, imamo li osjećaja za one koji su u potrebi, jesmo li u susretu s drugima blagi i milosrdni? Pogled pun vedrine i radosti, topao osmijeh i lijepa riječ puno znače i mogu pomoći svima koje smo pozvani ohrabriti i utješiti. Na to smo pozvani i onda kada nosimo svoj križ, kada proživljavamo vlastitu bol, ali i onda kada tješimo i hrabrimo druge u njihovoj boli, na njihovu križnom putu.

Molimo za sve koji su se preporučili u naše molitve, osobito za bolesne, za sve njihove životne patnje, boli i neizvjesnosti.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s Tobom procvilim.

Deveta postaja

ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus pada treći put pod križem. Taj treći pad nitko nije očekivao. Nakon njega mnogi su mislili da Isus više neće moći ustati i nastaviti dalje. Pokušajmo zamisliti koliku je muku, patnju i bol Isus tada proživljavao. Oko njega poruge i neobuzdana svjetina, a Isus blag, strpljiv i milosrdan. Opet na djelu bezuvjetna Božja ljubav za sve njih, ali i za nas.

Isus i danas osjeća bol zbog svih koji ga pogrđuju psovkom, zbog svih koji laži proglašavaju istinom, zbog onih koji ne štite ljudski život od začeća do smrti, zbog onih koji čine zlo i nepravdu svake vrste. Nanosimo li i mi ponekad Isusu bol svojim postupcima i svojim načinom života? Kakav je naš život u odnosu na druge? Vidi li se na nama da smo ljudi molitve? Je li nam sveta misa doista susret sa živim Kristom? Imamo li mir u srcu, imamo li mir usred životnih oluja i nemira?

Molimo za mir: za mir u našim srcima, u našim obiteljima i cijelome svijetu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim. 

Deseta postaja

ISUSA SVLAČE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus podnosi sramotu i prijezirne poglede drugih, ali unatoč tomu ostaje miran i sabran. Biti gol pred drugima nije nimalo ugodno, ali i u tim trenucima Isus prihvaća Božju volju. Isus, iako podcijenjen, ponižen i osramoćen, ponosno gleda naprijed i uspravno stoji. Zna da čini dobro i ničemu se ne opire. To je stav pravednika, nevinog čovjeka koji je čiste i mirne savjesti.

Imat ćemo i mi u životu sličnih trenutaka: da nas drugi preziru, kleveću, ogovaraju i omalovažavaju. Kako postupamo i što činimo u takvim okolnostima? Budimo poput Isusa, ostanimo mirni i svaku takvu situaciju u molitvi povjerimo dragom Bogu. Ako smo u pravu, ako nam je savjest mirna i čista, čemu se brinuti, kleti i zaklinjati? Šutnja i mir ponekad govore više od riječi. Sve povjerimo Gospodinu, možda nas i kroz takve situacije želi provesti i još više približiti k sebi.

Molimo za sve koji ne vjeruju, za sve koji još nisu upoznali i doživjeli Božju milost, ljubav i dobrotu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.

Jedanaesta postaja

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus je nemoćan. Pribijaju mu ruke i noge na križ. Ruke koje su činile samo dobro i noge koje su koračale uvijek za druge. Prikovan na križ čini se da više ništa ne može. Poraz je siguran. Ipak, Isus strpljivo podnosi bol koju mu drugi zadaju svojim udarcima, a još više svojim riječima. Ponekad su patnja i bol plaća za dobro koje činimo, ali Božja nagrada neće izostati. Isus je to znao, znajmo i mi.

Kako mi reagiramo kada nam drugi zadaju bol: svojom šutnjom, svojim udarcima, propustima, riječima i djelima? Podnosimo li strpljivo nepravdu koju doživljavamo od drugih ili im uzvraćamo na isti način? Prkosimo li i inatimo li se ponižavajući se još više ili nam je pogled usmjeren u Gospodina i u njegovu pravednost? Ta sam nas je Isus, u noći prije svoje smrti, pozvao da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio.

Molimo za sve koji nam u životu nanose zlo i čine nepravdu, sve ih povjerimo Božjoj ljubavi i milosrđu.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina Tvojeg ranjenog. 

Dvanaesta postaja

ISUS UMIRE NA KRIŽU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus na križu, izmučen i ostavljen. Očekivali bismo da u takvoj situaciji proklinje, prijeti i uzvraća na isti način, a Isus opet čini suprotno, oprašta svojim neprijateljima. To je čin kojim Isus oslobađa svoje srce od čežnje i želje za osvetom. Oproštenje je čin koji Isusu donosi mir i radost u srcu, unatoč patnji i boli koju proživljava. Oproštenje je put ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Znamo li i mi, poput Isusa, uvijek iznova opraštati i tako svoje srce učiniti slobodnim za iskrene i radosne susrete s drugima? Ima li, možda, i u našem životu onih kojima ne želimo oprostiti? Dragi Bog uvijek iznova oprašta, ali i nas poziva da opraštamo jedni drugima. Oprostiti znači rasteretiti sebe, učiniti se slobodnim, a drugima dati priliku za promjenu i novi početak. Neka nam Isus i njegova bezuvjetna ljubav u tome budu primjer i poticaj.

Molimo za sve koji u životu nisu spremni oprostiti, ali da i mi uvijek iznova opraštamo jedni drugima.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Daj mi s Tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja

Trinaesta postaja

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isus je dovršio svoj zemaljski život. Njegova majka i dalje osjeća i proživljava neizmjernu bol kada su joj u krilo položili mrtvo tijelo njenog Sina. Teška je to situacija za svaku majku, a osobito za Mariju koja prima i Božjega Sina. Marija je žena velike vjere i u ovom trenutku ona ne očajava, nego s velikom boli u srcu prihvaća Božju volju. Znala je da to nije kraj, znala je da dolazi uskrsnuće, novi život.

Slijedimo li Marijin primjer u svojemu životu? Za onoga tko vjeruje, kada ljudi i kažu da je gotovo, živi vjera i nada u novi početak. Za vjernika, kada se zlo i pokaže nadmoćno, uvijek živi vjera i nada u pobjedu dobra i Dobroga. Imajmo i mi povjerenja u Boga kada se nađemo u teškim situacijama. Ne očajavajmo. Neka nam Marija bude primjer i uzor. Slijedimo njezin put ljubavi, put dobrote, povjerenja i predanja.

Molimo za naše pokojne s kojima smo na poseban način povezani u molitvi.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

U Tvom društvu uz križ stati,
s Tobom jade jadovati
želja mi je jedina. 

Četrnaesta postaja

ISUSA POLAŽU U GROB

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te,
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Isusa su položili u grob. Time su mnogi mislili da je kraj, mnogi su izgubili nadu da Isus više išta može učiniti. No Isus nije ostao u grobu, treći dan je uskrsnuo. Isusovo uskrsnuće pobjeda je nad zlom, grijehom i smrću, to je pobjeda dobra u odnosu na zlo. Uskrsnuće je put u novi i vječni život, put koji je dragi Bog pripremio za sve nas.

Svaka muka, patnja i bol imaju svoj smisao u uskrsnuću ako se prihvate s vjerom i povjerenjem u Boga. To je znao Isus, to je znala njegova majka Marija, to su znali mnogi sveci kroz povijest. Zato, imajmo i mi u životu cilj – dobar, pozitivan i uzvišen – prema kojemu se ide bez obzira na poteškoće i protivštine života. Isus je prihvatio i izvršio Božju volju. Prihvatimo je i mi, a na tom putu nismo sami. Isus i njegova majka uvijek su uz nas.

Molimo za svoje osobne nakane, za sve što nam je u srcu, sve povjerimo Isusu i majci Mariji.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke Tvoje zagovor. 

Završna molitva

Hvala Ti, Isuse,
što si nam dao primjer i poticaj
kako da se vladamo i kako da izdržimo
u patnjama i poteškoćama svojega života.
Molimo Te, Isuse,
da zajedno s Tvojom
i našom majkom Marijom
uvijek budeš uz nas,
pratiš nas na našim životnim putevima,
da bismo i sami, zajedno s Tobom,
bili poticaj, primjer i ohrabrenje drugima
na njihovu životnom putu. Amen.

Hvaljen budi Isus Krist,
raspeti naš Otkupitelj,
i njegova, pod križem,
žalosna majka Marija!
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi Ti mi
u nebeski blažen dvor.

Damir Potalec suprug je i otac dviju kćeri, a kao vjeroučitelj radi u Osnovnoj školi Novska. Damir djeluje i u dvije novljanske župe: Župi sv. Luke Evanđeliste i Župi bl. Alojzija Stepinca. U župama organizira mnogobrojna hodočašća, posebice u Međugorje. Kao plod tih hodočašća do sada je izdao “Križni put” i knjigu “Kraljice mira, hvala Ti – svjedočanstva”.