I. postaja

ISUSA OSUĐUJU NA SMRT 

Isus stoji sam. Ali nije sam samo pred Pilatom nego i pred mnoštvom. Pilata je strah stati na Isusovu stranu – računa što bi mogao dobiti, a što izgubiti. Mnoštvo je odlučno: palac dolje. Oni osuđuju i Pilat je podlegao njihovoj odluci. Mnoštvo pobjeđuje! Ispunjena im je želja: Boga su odbacili, a Barabu oslobodili. Baraba, pušten na slobodu, skače okolo kao virus i ulazi među mnoštvo koje je imalo priliku birati smrt ili život. Izabrali su virus – smrt. Skačući među mnoštvom, Baraba dolazi skoro do svakoga čovjeka i nastaje pandemija. Svi su se zarazili virusom osude, odbacivanja Boga. 

Tko je osuđen? Isus ili mnoštvo? 

Mnoštvo uz koje si i ti pristajao i zbog kojega si odbacivao Isusa – gdje je ono danas? 

Tko ti je danas potreban? Tko ti može pomoći? Kada bi se danas trebao opredijeliti i prilagoditi se, kome bi se prilagodio – Isusu ili mnoštvu?

Čovjekovo iskreno opredjeljenje je u ljubavi. Ako bi se iz straha išao opredijeliti, to ne bi bilo dugotrajno opredjeljenje. Ova situacija ti je prilika da otvoriš oči duše i uvidiš tko je tvoj jedini SPASITELJ. 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

II. postaja 

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Nakon osude uvijek ide izvršenje kazne. Pred Isusa su donijeli posljedicu osude – KRIŽ! Isus gleda u njega i uzima ga na svoja leđa. Bilo je neizbježno uzeti ga. Ali, čim su ga njegove svete ruke dotakle, križ je u svojoj biti postao nešto novo: više nije bio drvo sramote i osude, već je postao drvo spasa. Ovu promjenu nitko od mnoštva nije mogao vidjeti. Kao što nisu mogli vidjeti da je On Sin Božji, kao što nisu mogli vidjeti da je Bog Riječ Tijelom postala i nastanila se među njima, kao što nisu mogli vidjeti da im Bog daje kruh, tako ni ovo nisu mogli vidjeti.

Tko je izvršitelj kazne, Isus koji mirno uzima križ ili mnoštvo koje se i nakon osude i pristanka uz Barabu i dalje ne može smiriti? 

Jer su pristali uz Barabu, njegov virus je prešao na njih i ne mogu se smiriti. Nisu mogli nakon suđenja otići svojim domovima, obiteljima, na svoja polja. Željeli su do kraja, DO KRAJA, sudjelovati u Njegovu smaknuću. 

Kad jednom toleriraš nešto što nije Božje, ili promisliš ‘samo ću u ovoj prilici napraviti suprotno od Božjega’, odmah si zaražen. Virus se u duši nastanjuje. 

Traži ozdravljenje vida duše da bi uvidio kako sve što Isus dotakne postaje sveto i mijenja se IZNUTRA! Traži da te Isus dotakne i oslobodi tvoju dušu od svakoga virusa koji te vodi prema vječnoj smrti! 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

III. postaja

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM 

U proročkim knjigama najavljen je kao Mesija – Spasitelj – Otkupitelj. Svaki ‘veliki’ čovjek i fizički treba biti jak – macho man. Treba imati trendi izgled i snagu koja se mjeri ne znam čime – sklekovima, kilogramima koje diže u teretani, kilometrima koje pretrči. Isus, očito, tim mjerama ne podliježe i ne odgovara. 

Svi koji su vidjeli Isusa da leži pod križem opet su ga osudili – kao slabića koji ne ulaže u sebe, nego se bori za neke ideale. 

No, nije ostao ležati pod križem. Ustaje se, ali ne zahvaljujući svojoj fizičkoj snazi, nego onoj nutarnjoj. Njegovo ustajanje nije plod ulaganja u svoje tijelo. Njegovo ustajanje je plod izvršavanja OČEVE VOLJE.

Virus ugađanja svome tijelu, i ulaganja samo u tijelo, vodi u bolest duše i nutrine. Tijelo ubija Dušu, a kad se brineš i ulažeš u Dušu – i tijelo je jako. Duh – duša – ne zanemaruje ni tijelo, a tijelo je sebično i isključuje dušu.  

Koji virus vlada tobom? Ulaganje i briga za tijelo, a zanemarivanje Boga i duše? Ugađanje sebi, a ne volji Očevoj? Jak si onoliko koliko mira imaš u svakom trenutku u sebi. Pa i onda kada ti je tijelo izvana ugroženo. 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

IV. postaja

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU 

Susret izranjenoga Sina i Majke. Koji tužan prizor! Svi bismo zaplakali kad vidimo ovakav prizor. Ali, između njih tišina!!! Nema riječi…, majka mu ne smije prići, ne smije mu obrisati lice, ne smije mu pomoći nositi križ, ne smije ga se dotaknuti! Kao i mi danas: nitko nikoga ne smije dotaknuti, tek na dva metra možemo prići jedni drugima. 

Kakav je njihov odnos bio do sada? Od samoga početka, Marija je sve što je bilo vezano za njezina Sina pohranjivala u srce i o tome razmišljala. Svoje je srce hranila Njegovim riječima i djelima, stoga joj je sve bilo znano – VOLJA OČEVA JE NA DJELU.  

Majke drage, roditelji dragi!!!

Koliko poznajete svoju djecu?

Tko vam djecu odgaja?

Ma, jesi li roditelj ako tvoje dijete samo jede obrok, ako samo podgrijava ručak, ako samo gasi svjetlo kad ide spavati i umjesto da grli tebe, ono grli svoj mobitel? 

Majke, roditelji, nad ovim zaplačimo svi! Zaplačimo, jer nas je virus materijalizma zarazio i djecu nam iz krila oteo! I, Bože dragi, koji će tek virus zahvatiti našu djecu koja sama odrastaju?!

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

V. postaja

ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Šimun je išao svojim putem. Metež koji se događao na ulicama Jeruzalema nije ga brinuo. Imao je svoje planove i obveze. Na svojoj se njivi naradio i žurio je kući jer opet ima nekih obveza. Obveze mu nisu dopuštale da se zaustavi. A Isus treba pomoć, treba mu ruka čovjeka, treba mu supatnik. Kad su mu vojnici naređivali i zvali ga, Šimun ih je odbijao. Ali, u jednom trenutku, kad mu pogled slučajno padne na Isusa, susreli su se njihovi pogledi. Šimun je uzeo dio križa i pomogao mu. Dok je nosio križ i bio blizu Isusa, srce mu se mijenjalo. Virus indiferentnosti za sve što se oko njega događa nestao je. I svi drugi virusi sebičnosti nestali su. 

Isusova blizina mijenja, ozdravlja i otvara srce. Šimuna su prisilili, a što bi tebe moglo prisiliti da se približiš Isusu da te ozdravi od indiferentnosti za sve ono što se događa oko tebe? Vidiš li u ovome što se događa milosno vrijeme da mu se približiš sa svojom obitelji u molitvi? Prisili sam sebe i dođi pomoći Isusu! Tj. dođi, doživi njegovu blizinu i svoje ozdravljenje!

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

VI. postaja

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC 

Veronikina kuća bila je na putu kojim je Isus trebao proći noseći svoj križ. Bila je u svojim obvezama u svom dvorištu kad je mnoštvo prolazilo pred njenom kućom. Podigla je glavu da vidi koga vode. Prepoznala je Isusa koji je bio pokriven ranama, krvlju, pljuvačkom, prašinom. Prepoznala ga je! Ona ga je negdje slušala, susretala na ulicama Jeruzalema i izvan Jeruzalema. U svome srcu imala je njegove riječi i djela. A te riječi i djela nisu joj dala da bude zaražena virusom ruganja, osude, naslađivanja, virusom mase koja je Isusa osudila i odbacila. Bila je drugačija od svih drugih i zato nije trebala biti među masom. Zato je i imala snagu da pristupi Isusu, i autoritet nad vojnicima da između njih prođe do Isusa i obriše mu lice. 

Kad u srcu razmišljamo o Isusovim riječima i djelima, virus mase ne može utjecati na nas i zaraziti nas, a imamo i autoritet nad zlim virusima da ušute i pobjegnu od nas kako bismo činili dobro. 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

VII. postaja 

ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Jeruzalemske ulice popločane su zaobljenim kamenjem i trebalo je paziti dok se hoda. U jednom trenutku Isus opet posrće i samo što nije pao. A Šimun, jer su već postali bliski, jednom rukom podržava križ, a drugom hvata Isusa za nadlakticu i podiže ga. A vojnike i mnoštvo koje se buni zbog Isusova sporoga hodanja i posrtanja Šimun utišava i Isusa opravdava, tumači im da je slab i daje im obećanje da će doći do vrha Kalvarije. 

Koja je snaga u Šimunu, kako mu se srce stopilo s Isusovim! Šimun je potpuno ozdravio i sada, zdrav od svih virusa, zauzima se iskreno i suosjećajno za Isusa. 

Koliko smo puta imali priliku zauzimati se za Božje stvari! A mi smo šutjeli. Tako se toliko virusa raširilo oko nas da nam je postalo teško obraniti se, već su nas počeli uništavati. Gdje se sad od kuge možemo sakriti? Gdje se sad uz Isusa – poput Šimuna – privinuti? Kao što je Šimun obećao da će Isusa dovesti do kraja, mi vjerujemo da će Isus sve dovesti do kraja i izvesti na dobro. Ali, hoćeš li se nakon ove pobjede zauzimati za ono što je Božje u svijetu?

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

VIII. postaja 

ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Žene su stalno pratile Isusa, bile su mu blizu. Čak i u ovome trenutku one svojim suzama svjedoče svoju opredijeljenost za njega. 

Možda netko krivo prosuđuje ovaj trenutak i omalovažava suze žena. Ne smijemo to raditi! Žene su drugačije od muškaraca, suzama one komuniciraju. Isus, rekavši im: ”PLAČITE NAD SVOJOM DJECOM”, nije ih ponizio i smatrao slabima. On je želio reći da su žene sposobne za ono zašto drugi – muškarci – nisu. Žene imaju toliku snagu da mogu ući u dubinu nečijeg srca, a tek majke! Skoro ih je proglasio čuvaricama DUŠA OBITELJI. 

Današnji virus potpuno je razbolio žene, iz kuće ih je izbacio. Taj virus ubio je u njima ženstvenost kojom se muža veže uza se, u njih se uvukao virus koji ne voli život – rađanjem, a što je najgore, virus im je oteo snagu brige za duše njihove djece pa su im razni virusi djecu oteli iz ruku.

Ženo! Pusti već jednom suzu jer te muž gleda ravnom sebi, zaplači jer ti je dijete izmaklo kontroli, plači jer se masa trudi da te još više tvojoj obitelji otme! Suzama komuniciraj s Isusom, jer još ti ima nade da budeš ozdravljena! 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

IX. postaja

ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM 

Isus po treći put pada! Ovoga je puta doslovno pao: obrazom se spustio na  zemlju, a greda je pala na njega, čak je i Šimun skoro pao na njega. Ali, opet se ustaje; Šimun i on su se pogledali i pogledom razumjeli. 

Mnoštvo oko njih, zaraženo nasladom, smije se njegovu padu. A kad se ustao, nisu utihnuli: i dalje su se bolesno smijali. Jesu li se radovali što ne odustaju od svoga zlog puta ili su se radovali Isusovoj ustrajnosti u ljubavi i žrtvi za nas? 

Sumnjam da su u Isusovu križu vidjeli nešto dobro za svoj spas. Smijehom i urlanjem skrivali su svoje stvarno unutarnje stanje. Prikrivali su svoju sljepoću i u njima se sve bunilo protiv Isusa i plana Očeve volje – spasenja. 

Čovjek koji ne zna zašutjeti ne može vidjeti Isusovu nutrinu, niti što mu Isus iz svoje nutrine želi ponuditi. Virus buke ne dopušta nam susresti se s Isusom i samim sobom – samo trčati, samo za nečim i nekim ići, samo nešto i nekoga tražiti… Stalna potreba negdje se kretati, stalno nešto više željeti – virus je laži koji nas uvodi sve dublje u svoju laž, u svoju bolest, i sve dok se ne povučemo u karantenu nećemo ozdraviti. Uvijek ćemo nešto željeti, a Onoga koji nas želi i koji za nas nosi križ nikada iskreno nećemo susresti. 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

X. postaja

ISUSA SVLAČE

Kada Zlo započne svoj posao, ono ga pošto-poto želi dovesti do kraja. Zato je važno, ako u Zlo padnemo, dignuti se – ispovjediti se. Ali ne bilo kako, nego temeljito, s velikom i čvrstom odlukom da ćemo se popraviti i da nećemo više griješiti. Ustajanje ne smije biti kratkotrajno, ustajemo se da bismo išli do kraja za Isusom koji je Put, Istina i Život. 

Premda su nedavno vidjeli Isusa na tlu i premda gledaju njegovu iscrpljenost, Zlo ide do kraja, nasrće na Isusovo tijelo. S njega skidaju odjeću, žele ga prije razapinjanja posramiti. Isusovo je tijelo čisto – začeto je po Duhu Svetomu – od majčina krila. Zato se na onome malom komadiću neozlijeđenoga obraza vidi da mu je neugodno i stid ga je biti gol pred mnoštvom. 

Tijelo je hram Duha Svetoga, u tijelu boravi Duh Sveti, tijelo nam je od Boga darovano, po našemu tijelu On nas spašava. Virus napada naše tijelo i želi uništiti Duha Svetoga u nama. U tijelu smo, unošenjem raznih virusa, uništili čednost, neugodnost, stid… sve ono što je bilo obilježje čistoće i svetosti. 

A Bog nam po Tijelu govori  /Riječ je Tijelom postala/ i po Tijelu nas hrani /Tijelo Kristovo/!!!

Sada, kad nam je tijelo ugroženo malim virusom korone, brinemo se i u strahu smo za tijelo. Čime ga zaštititi?

Neka nam Bog, uz strah koji imamo za zdravlje tijela – koje je iz praha i u prah će se vratiti – daruje i strah za čednost tijela!

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

XI. postaja 

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Koji težak prizor! Napaćenim Isusovim tijelom žele popuniti veličinu križa i to slomljeno, ali doslovno slomljeno i izmučeno tijelo rastežu po križu. Čavlima mu probijaju ruke i noge, krv prska na sve strane. 

Bat čekića ne može nadjačati viku mnoštva zaraženu raznim virusima protiv Boga. 

Krik Isusov ne može nadjačati viku mnoštva zaraženog raznim virusima protiv Boga. 

Čak ni Marijina suza ne umanjuje radost mnoštva zaraženog raznim virusima protiv Boga. 

Kaži mi, brate i sestro, koji si zaustavljen malim virusom koji je udario na tvoje tijelo, sad čuješ li, kaži mi, razmišljaš li o Isusovu razapinjanju?

Do kada ćeš ostati u svojoj duhovnoj zaraženosti?

Kada će te prizor Isusova razapinjanja u srce taknuti? Kada ćeš stati da čuješ bat čekića, njegov krik, Marijin uzdah?

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

XII. postaja 

ISUS UMIRE NA KRIŽU 

Isus umire na križu za spas čovjeka, za spas čovječanstva. Njegovu smrt popratili su znakovi. Zemlja se potresla, u svetištu se zastor razderao napola i sve što je običnim ljudima do tada bilo skriveno sada su mogli vidjeti. Mnoštvo se u tome trenutku poplašilo i krenulo nizbrdo govoreći ”ovaj je bio pravednik”. Iz Djela apostolskih vidimo da su taj prizor ubrzo zaboravili, a svi koji su bili Njegovi učenici bili su progonjeni. Zaraženo mnoštvo ni nakon ovoga prizora nije dopustilo da bude ozdravljeno – Njegovom smrću. 

Danas slušamo kako mnoštvo umire. I dok slušamo o tim brojkama molimo za umrle, Bogu zahvaljujemo što smo danas živi, a ujutro se opet pitamo: tko je sljedeći, tko će preživjeti? 

I zemlja se potresla. Bog se u svemu ovome očituje i pokazuje i šalje svoju poruku. 

Kakvi ćemo iz svega ovoga izaći?

Hoćemo li samo danas biti Bogu zahvalni jer smo živi, a sutra – ako ovo prođe – hoćemo li zaboraviti zahvaljivati? 

Osjećaš li se već sad odgovornim prema Bogu i onim umrlima da – ako ostaneš – trebaš živjeti drugačije nego do sada? 

Dopuštaš li da te umiranje oko tebe ozdravi od tvoje zaraženosti? 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

XIII. postaja 

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Kako težak prizor: Boga, kojega je čovjek razapeo, skidaju s križa. 

O Marijo, hvala ti što si bila pod križem! Jedina ti nisi bila zaražena i zato si mogla primiti u naručje Boga s križa. Jedina si ti, koja si čista, mogla dodirivati tijelo svoga Sina i čistiti njegove rane – našu zarazu na njegovom tijelu. 

Da Marije nije bilo ispod križa, Isusovo bi tijelo bilo spušteno na zemlju i sva bi zaraza sa zemlje ušla u njegove rane. Marija spašava u ovome trenutku, spašava čovječanstvo od daljnjega nemara prema Isusu. 

Marijo, ti si nam jedina nada! Majko, molimo te, primi i nas – zaražene virusom grijeha – u svoje ruke! Izliječi nas od svakoga virusa zloće da bismo mogli primiti tvoga Sina! Nauči nas kako ne treba bježati od križa jer nam s križa dolazi spasenje, po križu nas Bog odgaja da ne bismo umrli u svojoj zarazi. 

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

XIV. postaja 

ISUSA POLAŽU U GROB

Isus je položen u grob. Ali, on u grobu ne leži snom mira kao ostali pokojni. Njegovo polaganje u grob dokaz je Božje ljubavi – želi spasiti i ŽIVE i MRTVE. Isus u grobu oslobađa one koji su bili zarobljeni virusom smrti, ali i posvećuje – vrši kontaminaciju svih grobnih mjesta. On u grobu ništi smrt i vraća život mrtvima. 

Treći dan otvara vrata groba i svjetlost s tog mjesta obasjava cijeli svijet, svima je ponuđen život. Daje novi život, nudi ponovo prijateljstvo i zajedništvo. Obećava opet samoga sebe za hranu i želi svoje obećanje ispuniti u svakomu životu. Nudi se, daje se za lijek svima zaraženima. 

Mnogi se pitaju: Hoće li već jednom nestati virusa? Gdje se i kako zaštititi od virusa? Kada ću moći opet slobodno živjeti? 

Virus – Zlo – uvijek ostaje. Ali od njega se treba zaštititi i čuvati. Gdje? Kako?

Crkva je zatvorena, ne može se sudjelovati na misama. Bliži se Cvjetnica, Veliki petak, Uskrs je na vratima, a ISPOVIJED?, zraka ozdravljenja??? A što ako me virus dokrajči, a nisam ispovjeđen? …

Poput Marije Magdalene koja je došla na Isusov grob, gdje su ga položili, ti dođi do svoje crkve. Dotakni kamen – crkvu – i Magdaleninom čežnjom i željom da ga dotakneš, dotaknut ćeš ga. Jer, on je ŽIV iza tih zatvorenih vrata i iza tog KAMENA. On ŽIV kroz ta zatvorena vrata dotiče srca, kroz zid on kamena srca pretvara u srca od mesa! On nikada nije zatvoren, zatvoreni smo mi za njega.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…