Korizmeno vrijeme podsjeća nas na Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji. To je bila priprava za njegovo javno djelovanje, koje dosiže vrhunac na križu i u slavi uskrsnuća. Četrdeset dana molitve i pokore. To razdoblje priprave završilo je događajem koji nam predočuje evanđelje na današnjoj svetoj misi: Isusovom kušnjom u pustinji (usp. Mt 4,1–11). Tajanstven prizor, koji ljudi uzaludno pokušavaju shvatiti: Bog dopušta da ga zloduh napastuje. Ipak, možemo se razmatrajući taj događaj približiti Gospodinu i zamoliti ga da nam rastumači njegovu pouku.

Tom prilikom Sotona se prvi put upleo u Isusov život, i to otvoreno. Stavlja na kušnju našega Gospodina; možda je htio provjeriti je li došlo Mesijino doba. Isus mu je to dopustio, kako kaže sveti Ivan Zlatousti, da bi nam dao primjer poniznosti i naučio nas kako svladati napastovanja koja će nas pratiti kroz život: “Budući da je Gospodin sve činio za našu pouku, želio je biti odveden u pustinju i tamo ući u bitku s đavlom. To je učinio da se krštenici ne uznemiravaju ako nakon krštenja dožive veće kušnje, neka ne misle da ih ne bi trebali očekivati.”2 Ako nismo spremni suočiti se s kušnjama koje moramo podnositi, otvorit ćemo vrata velikim neprijateljima: klonulosti duha i žalosti.

Isus nam je svojim primjerom htio pokazati da se nitko ne smije smatrati pošteđenim od bilo kakve kušnje. R. Knox piše: “Kušnje našega Gospodina na osobit su način i kušnje njegovih slugu. Ali njihova je razina, naravno, različita: Sotona ni vama ni meni ne će ponuditi sva kraljevstva svijeta. On poznaje tržište i, kao dobar trgovac, nudi upravo onoliko koliko drži da je dovoljno. Pretpostavka je da će izračunati, s dovoljno razloga, kako većina od nas može biti kupljena za pet tisuća funti godišnje, a popriličan broj ljudi i za puno manje. Naravno da nam ne pristupa sa svojom ponudom na tako otvoren način: njegove ponude dolaze umotane u svakovrsne zavodljivosti i valjane razloge. Ako spazi priliku, ne će dugo čekati, požurit će da i vama i meni pokaže kako možemo postići ono što hoćemo ako prihvatimo biti nevjerni sebi samima i, često, ako prihvatimo biti nevjerni našoj katoličkoj vjeri.”

Gospodin nam, kao što nas podsjeća današnje evanđelje, pokazuje svojim ponašanjem kako se pobjeđuju napasti i izvlači korist iz njih. On dopušta kušnju i providonosno se služi njome da te očisti, učini svetim, bolje odvoji od zemaljskih stvari, odvede tamo kamo on želi, da te učini sretnim (u životu koji možda ne će biti ugodan); udijeli ti zrelost, razumijevanje i djelotvornost u tvojem apostolskom radu s dušama i… nadasve da te učini poniznim, vrlo poniznim.

“Blago čovjeku koji trpi kušnju”, govori apostol Jakov, “prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.”

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.