Isus

Objavljujući samoga sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube daleko više nego li bi sami po sebi mogli.

53 Božanski naum Objave ostvaruje se u isti mah “djelima i riječima”, što su “iznutra među sobom povezani”[4] te se uzajamno osvjetljuju. U tome je posebna “božanska pedagogija”: Bog se objavljuje postupno čovjeku, postepeno ga pripravlja da primi nadnaravnu Objavu koju mu pruža o sebi samom a koja dolazi do vrhunca u osobi i poslanju utjelovljene Riječi, Isusa Krista.

Sveti Irenej Lionski u više navrata govori o ovoj božanskoj pedagogiji pod vidom međusobnog privikavanja između Boga i čovjeka: “Riječ Božja nastanila se među ljudima i postala je Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga a Boga da privikne stanovati u čovjeku, prema Očevoj volji”.[5]

Bog se daje upoznati već od početka

54 “Bog, koji po Riječi stvara i uzdržava sve, pruža ljudima u stvorenjima trajno svjedočanstvo o sebi. Hoteći pak da otvori put višnjeg spasenja, on je povrh toga već od početka praroditeljima otkrio samog sebe”.[6]Zaogrnuvši ih sjajem milosti i pravednosti, Bog ih je pozvao na usrdno zajedništvo sa sobom.

55 Ta Objava nije bila prekinuta grijehom naših praroditelja. Bog ih je “po njihovu padu, obećavši otkupljenje, stvarno podigao dajući im nadu u spasenje; i ne sustajući, vodio je brigu za ljudski rod da svima koji, ustrajući u dobrim djelima, traže spasenje, dade život vječni”.[7]

A kad je neposluhom izgubio tvoje prijateljstvo, nisi ga ostavio pod vlašću smrti (…) Više si puta ljudima i svoj savez ponudio.[8]

Savez s Noom

56 Pošto je jedinstvo ljudskog roda narušeno grijehom, Bog nastoji prije svega spasiti čovječanstvo spašavajući sve pojedine njegove dijelove. Savez s Noom poslije općeg potopa[9] izriče osnovno načelo božanskog nauma spasenja prema “narodima”, to znači ljudima ujedinjenim po skupovima, “svaki s vlastitim jezikom – prema svojim plemenima i narodima” (Post 10,5).[10]

57 Taj u isti mah kozmički, socijalni i religiozni red mnoštva naroda,[11] koji je božanska Providnost povjerila na čuvanje anđelima,[12] ide za tim da ograniči oholost palog čovječanstva, koje bi, jednodušno u opačini,[13]htjelo samo stvoriti vlastito jedinstvo na način kule babilonske.[14] Ali poradi grijeha,[15] tom su privremenom naumu spasenja mnogoboštvo i idolopoklonstvo naroda i njegova vođe stalna prijetnja da skrene u poganske stranputice.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

58 Savez s Noom ostaje na snazi sve dok traje vrijeme narodâ,[16] do proglasa Evanđelja u cijelom svijetu. Biblija poštuje neke velike likove “narodâ”, kao sto su “Abel pravedni”, kralj-svećenik Melkisedek,[17] pralik Kristov,[18] pravednici “Noa, Daniel i Job” (Ez 14,14). Tako Sveto pismo pokazuje do kojih visina svetosti mogu dospjeti oni, koji prema Noinu Savezu žive očekujući da Krist “sve raspršene sinove Božje skupi u jedno” (Iv 11,52).

Bog izabire Abrahama

59 Da ujedini raspršeno čovječanstvo, Bog odabire Abrama zovući ga da izađe iz svoje zemlje, iz roda i doma očeva,[19] i od njega čini Abrahama, to jest “oca naroda mnogih” (Post 17,5): “Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati” (Post 12,3 LXX).[20]

60 Narod koji bude potekao od Abrahama bit će nosilac obećanja danog patrijarsima, bit će narod izabrani,[21] koji je pozvan da pripravi jednog dana ponovno okupljanje svih sinova Božjih u jedinstvu Crkve.[22] Taj će narod biti korijen, na koji će se nacijepiti pogani koji postanu vjernicima.[23]

61 Patrijarsi, proroci i drugi likovi Starog zavjeta bili su i bit će uvijek štovani kao sveti u svim liturgijskim predajama Crkve.

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
—————————————————————————————————–
[4] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 2.
[5] SV. IRENEJ LIONSKI, Adversus haereses, 3, 20, 2; usp. npr. 3, 17, 1; 4, 12, 4; 4, 21, 3.
[6] II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 3.
[7] Isto.
[8] Rimski misal, IV. euharistijska molitva.
[9] Usp. Post 9,9.
[10] Usp. Post 10,20-31.
[11] Usp. Dj 17,26-27.
[12] Usp. Pnz 4,19; Pnz (LXX) 32,8.
[13] Usp. Mudr 10,5.
[14] Usp. Post 11,4-6.
[15] Usp. Rim 1,18-25.
[16] Usp. Lk 21, 24.
[17] Usp. Post 14,18.
[18] Usp. Heb 7,3.
[19] Usp. Post 12,1.
[20] Usp. Gal 3,8.
[21] Usp. Rim 11,28.
[22] Usp. Iv 11,52; 10,16.
[23] Usp. Rim 11,17-18.24.