Kako govoriti o Bogu?
Priznavajući ljudskom razumu sposobnost da upozna Boga, Crkva izražava uvjerenje, da je moguće svim ljudima i sa svima ljudima govoriti o Bogu. To je uvjerenje podlogom za njezin dijalog s drugim religijama, s filozofijom i znanostima, ali također s nevjernicima i ateistima.
Foto: Shutterstock.com
40 Budući da je naša spoznaja o Bogu ograničena, to je isto tako i naš govor o Bogu. Možemo govoriti o Bogu samo polazeći od stvorenja i primjereno našem ograničenom ljudskom načinu spoznavanja i razmišljanja.
41 Sva stvorenja imaju određenu sličnost s Bogom, na najosobitiji pak način čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Božju. Različita savršenstva stvorenih bića (njihova istinitost, dobrota i ljepota) odražavaju dakle beskrajno Božje savršenstvo. Stoga možemo govoriti o Bogu polazeći od savršenosti njegovih stvorenja, “jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati i o njihovu Tvorcu” (Mudr 13,5).
42 Bog nadilazi svako stvorenje. Treba dakle neprekidno govor o Bogu pročišćavati od svega što je ograničeno, slikovito, nesavršeno, da se “neizrecivi, neshvatljivi, nevidljivi, nedokučivi” Bog[16] ne zamijeni s našim ljudskim predodžbama o njemu. Ljudske riječi neće nikada dosegnuti Otajstvo Božje.
43 Kad tako govorimo o Bogu, naš se govor doduše izražava na ljudski način, ali stvarno on doseže samoga Boga, a da ga ipak ne može izreći u njegovoj beskrajnoj jednostavnosti. Trebamo sebi posvijestiti, da “se ne može istaći neka sličnost između Stvoritelja i stvorenja a da se između njih ne opazi još veća različitost”,[17] te da “o Bogu ne možemo dokučiti ono što On jest, nego samo što On nije, i kako se druga bića postavljaju prema njemu”.[18]
Ukratko
44 Po svojoj naravi i pozivu čovjek je religiozno biće. Budući da dolazi od Boga i da ide Bogu, čovjek živi posve ljudskim životom samo u svojem slobodnom odnosu s Bogom.
45 Čovjek je zato stvoren da živi u zajedništvu s Bogom, u kojem nalazi vlastitu sreću: “Kad budem združen s Tobom svim svojim bićem, neću imati boli ni napora, i život će moj biti živ, sav pun Tebe”.[19]
46 Kad osluškuje poruku stvorenja i glas vlastite savjesti, čovjek može steći sigurnost da postoji Bog, uzrok i svrha svega.
Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:
47 Crkva uči da se jedinog i istinitog Boga, našeg Stvoritelja i Gospodina, može sa sigurnošću upoznati po njegovim djelima prirodnim svjetlom ljudskog razuma.[20]
48 O Bogu možemo stvarno govoriti, polazeći od mnogostrukih savršenosti stvorova, po kojima su oni slični beskrajno savršenom Bogu. No naš ograničeni govor ne može iscrpsti Božjeg Otajstva.
49 “Stvorenje bez Stvoritelja nestaje”.[21] Stoga vjernici znaju da ih Kristova ljubav tjera da donesu svjetlo živoga Boga onima koji ga ne poznaju ili odbacuju.
Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)
Foto: Shutterstock.com
—————————————————————————————————————————————-
[16] Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, Anafora.
[17] IV. lateranski sabor (1215), DS 806.
[18] SV. TOMA AKVINSKI, Summa contra gentiles, 1, 30.
[19] SV. AUGUSTIN, Confessiones, 10, 28, 39.
[20] Usp. I. vatikanski sabor, DS 3026.
[21] II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 36.
