Evanđelje svete mise kazuje da »Isus istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo.«

Bolest, tjelesni nedostatak koji obično nema nikakve veze s grijehom, simbol je stanja u kojemu se nalazi grješnik: on je duhovno slijep, gluh i oduzet… Ozdravljenja koja vrši Isus, osim što su stvarna i povijesna činjenica, također su i simbolična: predstavljaju duhovno ozdravljenje koje je Isus došao ostvariti među ljudima. Mnogi Isusovi čini prema bolesnicima slika su sakramenata.

Sveti Ivan Zlatousti protumačio je ovaj evanđeoski odlomak riječima: »Taj čovjek nije mogao sam izreći svoju molbu jer je bio nijem, a nije mogao ni druge zamoliti da prenesu njegovu molbu, jer đavao je vezao njegov jezik i zajedno s jezikom zarobio je njegovu dušu.« Đavao ga je potpuno zarobio.

Kada u osobnoj molitvi ne govorimo Gospodinu o svojim nevoljama i ne molimo ga usrdno da ih izliječi, kad ih ne uzmemo u obzir u duhovnom razgovoru, kada šutimo jer nam je oholost zatvorila usta, bolest postaje neizlječiva. Obično, ukoliko ne govorimo o zlima koje tište dušu, mi ni ne slušamo što nam Bog govori; duša postaje gluha za Božje zahtjeve, odbijamo slušati objašnjenja i razloge koji bi nas mogli vratiti na pravi put. S lakoćom ćemo otvoriti srce Bogu nastojimo li prihvatiti ovaj savjet: »…Nemoj se iznenaditi postaneš li svjestan da te opterećuje vlastito tijelo i ljudske strasti. Bilo bi šašavo i djetinje naivno da si tek sada spoznao da ‘ono’ postoji. Tvoja nesavršenost nije prepreka, nego poticaj da se što više sjediniš s Bogom i tražiš ga neprekidno, jer on će te očistiti.« (sveti Josemaria Escriva)

Ponavljajući današnji pripjevni psalam svete mise: »O, da danas glas mu poslušate: ne budite srca tvrda«, odlučimo da se nikada ne ćemo odupirati milosti nego da ćemo uvijek biti iskreni.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)