OBREDNI PROPISI
Zašto su u Bibliji neka jela proglašena nečistima?
Premda upute o "nečistim jelima" ne vrijede za katolike, jer je Krist sva jela proglasio čistima (Mk 7, 29), one su za Židove imale veliku važnost. Pogledajmo zašto.
Jelo kod Židova nije bilo baš jednostavna stvar. Postojali su prilično strogi propisi glede izbora jela, koji su se ponajprije temeljili na pojmu “čisto” i “nečisto”.
Ne poštovati te propise značio je protiviti se Zakonu. Ukratko, takvi propisi, ponajprije sadržani u Levitskom zakoniku (11,1-30), zabranjivali su jesti:
• životinje koje ne preživaju ili nemaju papke (zec, pas, mačka, konj, deva, svinja, svizac);
• ribe bez peraja i ljusaka, vodene zmije, jegulje, mekušce, rakove, školjke;
• ptice (orao, orao strvinar, sova, lunja, i druge grabljivice, gavran, noj, pupavac, ušara i ćuk, galeb i drugi kobci, gnjurac, ibis, labud, pelikan, cma liska, roda, čaplja, šišmiš);
• sve krilate kukce koji hodaju četveronoške, osim skakavaca, cvrčaka, čegrtaša;
• životinje što po zemlji pužu ili gmižu (zmija, gušter, miš, velika gubavica, rovka, zelembać, kornjača i kameleon), nazvane su “odvratne životinje”.
Zabrana da se jedu grabljivice i životinje koje pužu jest u činjenici što bi one, osim što unose zlo u tijelo, unijele također i loše moralne osobine.
Razlog nečistoće je: hraniti se nečistim jelima, piti krv, jesti loj ili životinje koje nisu slobodne od mana ili bolesti, te miješati meso s mliječnim proizvodima ih sirevima. Ipak, taj je propis mogao nastupiti u neko drugo vrijeme, jer je Abraham trojici putnika ponudio pečeno tele zajedno s kiselim i svježim mlijekom (Post 18,8).
Propis: “Ne jedi kozle kuhano u mlijeku njegove majke” osuđuje vrlo raširen običaj među susjednim narodima; ili ga je židovska zajednica prihvatila upravo da bi se razlikovala od njih. Druga pretpostavka je da se držalo pretjeranošću i rasipnošću spajati oba jela koja su već po sebi hranjiva, kao što su meso i mlijeko.
Mnoge zabranjene životinje hrane se otpadom, ili jedu na ne baš čistim mjestima, primjerice blizu močvara, postajući tako nečistima.
Levitski zakonik nastavlja: “Ne jedite salo (loj) goveđe, ovčje i kozje”: iako su te životinje čiste, ti dijelovi rezervirani su za Boga.
Posebice je janje izričito propisano za pashalnu gozbu:
”Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.” (Izlazak 12,5)
Abraham trojici putnika nudi mlado teleće meso:
”Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih.” (Postanak 18,7)
Devino meso nije se držalo prikladnim za jelo ljudima: “Deva, jer iako preživa, razdvojena papka nema – za vas je nečista” (Levitski zakonik 11,4); “Samo od preživača ili od životinja s razdvojenim čaporcima ne možete jesti ove: devu, arnabeta/zeca i svisca” (Ponovljeni zakon 14,7). No zacijelo je takva zabrana skrivala u sebi neki praktičan razlog, povezan s važnošću koju je ta životinja imala za duga putovanja te, dakle, zbog nužnosti da se sačuva njezin život.
Meso, pa i meso ovna, bilo je uobičajena hrana židovskoga naroda, tako da se u “kuknjavi naroda” koji luta pustinjom (Brojevi 11,4) narod pita: “Tko će nas nasititi mesom?”
Gornji tekst izvadak je iz knjige Luciana Sterpellonea “Medicina u Bibliji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.