Jelo kod Židova nije bilo baš jednostavna stvar. Postojali su prilično strogi propisi glede izbora jela, koji su se ponajprije temeljili na pojmu “čisto” i “nečisto”.

Ne poštovati te propise značio je protiviti se Zakonu. Ukratko, takvi propisi, ponajprije sadržani u Levitskom zakoniku (11,1-30), zabranjivali su jesti:

• životinje koje ne preživaju ili nemaju papke (zec, pas, mačka, konj, deva, svinja, svizac);

• ribe bez peraja i ljusaka, vodene zmije, jegulje, mekušce, rakove, školjke;

• ptice (orao, orao strvinar, sova, lunja, i druge grabljivice, gavran, noj, pupavac, ušara i ćuk, galeb i drugi kobci, gnjurac, ibis, labud, pelikan, cma liska, roda, čaplja, šišmiš);

• sve krilate kukce koji hodaju četveronoške, osim skakavaca, cvrčaka, čegrtaša;

• životinje što po zemlji pužu ili gmižu (zmija, gušter, miš, velika gubavica, rovka, zelembać, kornjača i kameleon), nazvane su “odvratne životinje”.

Zabrana da se jedu grabljivice i životinje koje pužu jest u činjenici što bi one, osim što unose zlo u tijelo, unijele također i loše moralne osobine.

Razlog nečistoće je: hraniti se nečistim jelima, piti krv, jesti loj ili životinje koje nisu slobodne od mana ili bolesti, te miješati meso s mliječnim proizvodima ih sirevima. Ipak, taj je propis mogao nastupiti u neko drugo vrijeme, jer je Abraham trojici putnika ponudio pečeno tele zajedno s kiselim i svježim mlijekom (Post 18,8).

Propis: “Ne jedi kozle kuhano u mlijeku njegove majke” osuđuje vrlo raširen običaj među susjednim narodima; ili ga je židovska zajednica prihvatila upravo da bi se razlikovala od njih. Druga pretpostavka je da se držalo pretjeranošću i rasipnošću spajati oba jela koja su već po sebi hranjiva, kao što su meso i mlijeko.

Mnoge zabranjene životinje hrane se otpadom, ili jedu na ne baš čistim mjestima, primjerice blizu močvara, postajući tako nečistima.

Levitski zakonik nastavlja: “Ne jedite salo (loj) goveđe, ovčje i kozje”: iako su te životinje čiste, ti dijelovi rezervirani su za Boga.
Posebice je janje izričito propisano za pashalnu gozbu:

”Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.” (Izlazak 12,5)

Abraham trojici putnika nudi mlado teleće meso:

”Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih.” (Postanak 18,7)

Devino meso nije se držalo prikladnim za jelo ljudima: “Deva, jer iako preživa, razdvojena papka nema – za vas je nečista” (Levitski zakonik 11,4); “Samo od preživača ili od životinja s razdvojenim čaporcima ne možete jesti ove: devu, arnabeta/zeca i svisca” (Ponovljeni zakon 14,7). No zacijelo je takva zabrana skrivala u sebi neki praktičan razlog, povezan s važnošću koju je ta životinja imala za duga putovanja te, dakle, zbog nužnosti da se sačuva njezin život.

Meso, pa i meso ovna, bilo je uobičajena hrana židovskoga naroda, tako da se u “kuknjavi naroda” koji luta pustinjom (Brojevi 11,4) narod pita: “Tko će nas nasititi mesom?”

Gornji tekst izvadak je iz knjige Luciana Sterpellonea “Medicina u Bibliji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.