Koliko je dugo Krist prisutan po euharistiji?

KKC 1377 Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje tako dugo koliko traju euharistijske prilike. Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici i u svakom njezinu dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista.

Tri uvjeta za dostojno primanje pričesti

KKC 1355 U pričesti, kojoj prethode Gospodnja molitva i lomljenje kruha, vjernici primaju “kruh s neba” i “čašu spasenja”, Tijelo i Krv Krista koji se predao “za život svijeta” (Iv 6, 51): Budući da su ovaj kruh i ovo vino, prema starodrevnom izrazu, bili “euharistrirani” (=nad njima je rečena euharistija), “mi i tu hranu nazivamo Euharistijom te nikome nije dopušteno blagovati je ako (1) ne vjeruje u istinitost onoga što činimo, (2) te ako nije opran kupelju za oproštenje grijeha i novo rođenje (= ako nije kršten) i (3) ako ne živi po Kristovu nauku”.

Bez priprave nema plodova euharistije

KKC 1098 Zajednica se na susret sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti “narod prikladno raspoložen”. Ta priprava srdaca zajedničko je djelo Duha Svetoga i zajednice, posebno njezinih službenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da pobudi vjeru, obraćenje srca i prianjanje uz Očevu volju. Ta je priprava pretpostavka za prihvaćanje drugih milosti što će ih samo slavlje ponuditi, i za plodove novog života kojim ono treba da naknadno urodi.

Vrhunac euharistijske žrtve je pričest

KKC 1382 Misa je istodobno i nerazdruživo žrtveni spomen-čin u kojem se ovjekovječuje žrtva križa, i sveta gozba pričesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom. No, sve je slavlje euharistijske žrtve usmjereno prema najdubljem jedinstvu vjernika s Kristom po pričesti. Pričestiti se znači primiti samoga Krista koji se prinio za nas.

Euharistija nas čuva od smrtnih grijeha

KKC 1395 Snagom iste ljubavi koju zapaljuje u nama, euharistija nas čuva od budućih smrtnih grijeha. Što više sudjelujemo u Kristovu životu i napredujemo u njegovu prijateljstvu, to nam je teže prekinuti s njim zbog smrtnog grijeha.

Isusova prisutnost

KKC 1373 “Krist Isus koji umrije, štoviše i uskrsnu, koji je zdesna Bogu – te se zauzima za nas” (Rim 8, 34), prisutan je u Crkvi na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi svoje Crkve – “jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18, 20), zatim u siromasima, u bolesnima, u zatočenicima (Mt 25, 31–46), u sakramentima koje je ustanovio, u žrtvi Mise i u osobi službenika. Ali je “ponajpače prisutan pod euharistijskim prilikama”.

Obnavlja, učvršćuje i produbljuje pritjelovljenje Crkvi

KKC 1396 Jedinstvo otajstvenog Tijela: Euharistija stvara Crkvu. Koji primaju Euharistiju s Kristom se tješnje sjedinjuju. Krist ih pak sjedinjuje sa svim vjernicima u jedno tijelo – Crkvu. To pritjelovljenje Crkvi, već ostvareno po krštenju, pričest obnavlja, učvršćuje i produbljuje.

Pričest povećava naše sjedinjenje s Kristom

KKC 1391 Primanju Euharistije u pričesti glavni je plod tijesno sjedinjenje s Isusom Kristom. Gospodin je naime rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6, 56). Život u Kristu nalazi svoj temelj u euharistijskoj gozbi: “Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni” (Iv 6, 57).

U euharistiji primamo čitavog Krista, Boga i čovjeka

KKC 1374 Način je Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama jedinstven. Uzdiže Euharistiju iznad svih sakramenata i čini je “tako reći vrhuncem duhovnog života i ciljem kojemu teže svi sakramenti”. U presvetom sakramentu Euharistije “sadržani su istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i, prema tome, čitav Krist”. “Ta se prisutnost zove stvarnom ne u značenju isključivosti, kao da druge ne bi bile stvarne, već po izvanrednosti, jer je bitna (supstancijalna) te po njoj biva prisutan čitav Krist, Bog i čovjek.”