Ovi sporiji ljetni dani pružaju veću priliku za molitvu, za počinak u Gospodinu, za razmatranje uzvišenih i dubljih stvarnosti.

Već sam spomenuo dvije molitvene prakse, ali dopustite mi da preporučim još neke – osobito ako ste neko vrijeme bili udaljeni od molitve. Prije svega, molite s Pismom, koristeći ono što duhovna tradicija naziva lectio divina. Ne postoji tekst koji je važniji, svetiji, nadahnutiji od same Biblije. U svojoj Prvoj poslanici Timoteju, sveti Pavao naziva Bibliju theopneustos, doslovno: „Bogoduha”. Time misli da Duh Sveti (izraz koji znači „Sveti Dah”) puše kroz njezine riječi, slike i pripovijesti. Stoga, ako želite stupiti u dodir s tim Duhom, otvorite Bibliju. No pristupite joj ne površno, nego s duhovnom disciplinom.

Lectio divina (božansko čitanje) je metoda u četiri koraka:

  1. Najprije pročitate ulomak iz Svetog pisma polako i pažljivo. To se zove lectio.
  2. Zatim „žvačete” tekst, promišljate ga, dopuštate da njegove slike i ideje prožmu vašu nutrinu. To je meditatio.
  3. Nakon što ste čuli Riječ, obraćate se Bogu – govorite mu kako vas je taj tekst dotaknuo. To se naziva oratio.
  4. I naposljetku, nakon što ste govorili Bogu, slušate duboko što vam On odgovara. Taj najuzvišeniji susret s Biblijom naziva se contemplatio.

Isprobajte ovu metodu tijekom ovih ljetnih mjeseci, pritom pazeći da odaberete relativno kratak ulomak iz Biblije.

Druga molitvena metoda koju bih preporučio jest ono što tradicija naziva kontemplativna molitva.

Nađite tiho mjesto, saberite se, usmjerite pogled na Gospodinovu sliku ili križ. Zatim zamislite sve sastavnice svoga života — prijateljstva, posao, djecu, slobodno vrijeme, politička uvjerenja itd. — i svjesno ih postavite u odnos prema Isusu.

Možda možete zamisliti rozetu u kojoj su svi dijelovi uzorka povezani zrakama koje vode do središta. Tako i vi, u Božjoj prisutnosti, iskreno procijenite koliko su razni aspekti vašeg života zaista podložni gospodstvu Isusa Krista, doista povezani s Njime.

Veliki duhovni učitelji uče nas da redovito prakticiranje ove molitve donosi upravo onu unutarnju jedinstvenost i sklad za kojima čeznemo.

Prije mnogo godina prišao mi je jedan mladić i, ne rekavši gotovo ništa o sebi, jednostavno me upitao kako da moli. Dao sam mu osnovne upute za kontemplativnu molitvu. Oko mjesec dana kasnije vratio se i rekao, sasvim jednostavno: „Moram prestati s promiskuitetnim spolnim odnosima!” Nisam znao ništa o njegovu osobnom životu niti sam mu dao takav savjet — molitva sama dotaknula je ključni dio njegova života i dovela ga u red.

Zadnja preporuka namijenjena je posebno onima koji nemaju čvrst odnos s Crkvom, liturgijom ili molitvenom tradicijom. Iskoristite prirodu kao poticaj na molitvu.

Veliki sveci — Franjo Asiški, Ivan Pavao II., Pier Giorgio Frassati — osjećali su prisutnost Božju u ljepoti stvorenoga svijeta.

Frassati je bio planinar (njegovo geslo je Verso l’alto – „Prema visinama”), Ivan Pavao II. volio je skijati u planinama Poljske i Italije, a sv. Franjo je s radošću hodao kroz polja i šume — čak je propovijedao pticama!

Sv. Toma Akvinski učio je da sve što postoji u sebi nosi dobrotu, istinu i ljepotu.

Zato iziđite u prirodu. Možda ste blizu mora, šume, jezera ili pustinje — nije važno. Uđite u taj prostor i divite se sjaju, mudrosti i vrijednosti koju u njemu zapažate.

Zatim postavite jedno jednostavno pitanje: Odakle sve to dolazi?

Postavivši to pitanje, vi ste već na pragu molitve.

Zato vas potičem: u ovim opuštenijim tjednima ljeta — pronađite vrijeme za molitvu!

Članak je preveden s web-stranice Word on Fire i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.