“Želim istaknuti presudnu ulogu duhovnog vodstva u hodu vjere”, rekao je u nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji 2012. godine papa emeritus Benedikt XVI., želeći time podsjetiti vjernike na ovu iznimnu vrijednu pomoć na njihovom vjerničkom putu.

Uostalom, blagodati duhovnog vodstva koristili su brojni sveci, a među njima i sveta Terezija Avilska, mističarka i reformatorica redovničke zajednice karmelićanki.

Nakon što se pridružila svome redu, Terezija je opazila da su mnoge redovnice više zaokupljene svjetovnim negoli duhovnim stvarima. Ona se s druge strane podvrgavala strogoj disciplini kako bi sa što većim predanjem odgovorila na Božji poziv.

Bog je Tereziji slao brojna viđenja, ali njezini su joj ispovjednici tada govorili da ona potječu od đavla. Terezija je zbog toga bila vrlo zbunjena i nije znala čemu pripisati te neobične stvari koje su joj se događale.

Iz velike tjeskobe Tereziju je izvukao sveti Petar Alkantarski, iskusni franjevački svećenik koji nije mislio da je opsjedaju vragovi te je mogao u potpunosti razumjeti španjolsku sveticu. Ona je o tom susretu posvjedočila u svojoj Autobiografiji:

“Mogla sam, dakle, otvoriti svoju dušu fra Petru bez dvoličnosti ili prikrivanja. Gotovo od početka sam vidjela da me, iz svojeg vlastitog iskustva, razumije. I to je bilo sve što sam trebala; jer tada nisam samu sebe razumjela kao što se sada razumijem, i nisam mogla opisati što sam proživljavala … upravo tada sam trebala nekoga tko je kroz sve to sâm prošao, jer me je samo takva osoba mogla razumjeti i protumačiti moja iskustva.

Prekrasno me je prosvijetlio u vezi s njima. Nisam mogla, barem što se tiče vizija koje nisu bile imaginarne, razumjeti što bi sve mogle značiti … Taj me je sveti čovjek prosvijetlio o cijelom tom pitanju, sve mi objasnio i rekao mi da ne budem uznemirena, nego da slavim Boga i budem sigurna da je to djelo Duha.”

Čak i nakon što je napustila područje u kojem je u vrijeme susreta sa svetim Petrom Alkantarskim živjela, Terezija je nastavila komunikaciju s njime putem pisama, otkrivajući mu sve što je mučilo njezinu dušu. Razgovori s njezinim duhovnikom dali su joj veliku utjehu i snagu u samostanu, budući da ju je većina sestara odbacivala od sebe zbog čega se osjećala usamljenom.

Jedan od velikih zagovornika duhovnog vodstva bio je i sveti Josemaria Escrivá, utemeljitelj Opusa Dei. U svojoj knjizi misli “Put” Escrivá je zapisao: “Evo sigurnog nauka kojeg želim da znaš: čovjekov vlastiti um je loš savjetnik, loš kormilar za upravljanje kroz bure i oluje i kroz grebene unutarnjeg života. Zato je volja Božja da upravljanje brodom bude povjereno Stručnjaku, koji nas, sa svojim svjetlom i znanjem, može sigurno odvesti u luku.”