Znate li što je jedna od katoličkih blagoslovina – blagoslovljena sol? 

Sakrament je vanjski znak što ga je ustanovio Krist kako bi davao milost. (Sedam sakramenata Katoličke Crkve su: krštenje, potvrda, pričest, ispovijed, ženidba, bolesničko pomazanje i sveti red.)  Suprotno sakramentima (sedam „fiksnih”, pouzdanih izvora milosti), blagoslovina je vanjski znak što ga ustanovila Crkva kako bi davala milost, a čija učinkovitost ovisi o vjeri i djelu (molitvi blagoslova) Crkve i osobe koja ga koristi.

Na osobnoj razini, blagoslovine su izvor utjehe, radosti i duhovne pomoći u mome vlastitome životu. Nekatolici ih mogu smatrati „nepotrebnima” (onako kako su Blažena Djevica Marija ili Papa „nepotrebni”), no što se tiče katoličkih misterija, punine i bogatstva naše tradicije, koja razumije ljudsku narav, čežnje i potrebe na svakoj razini, postoje dobri argumenti za vraćanje bogate i pobožne upotrebe blagoslovina. Te prelijepe i učinkovite tradicije vrijedne su povratka u katolički život, kulturu i pobožnost. Danas bih vam htjela reći više o blagoslovini blagoslovljene soli.

„Ostanite slani, prijatelji”

„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.” (Mt 5,13)

Sol daje okus. Njezina je svrha nešto učiniti ukusnijim i zanimljivim, suprotnim od bezokusnoga. Tko želi biti bezokusan? Koga je ikada privukla bezokusnost?

Hajde, katolici! Pustolovina je to – pustolovina života i sâm život – biti katolik i druge dovoditi Kristu, tolike naše bližnje koji ne poznaju Isusa i ljepotu i veličanstvo što se nalaze u Njegovoj Crkvi! Ako nam je dosadno, ako smo nedefinirani, bezukusni… ako sami ne shvaćamo u čemu je bit, ako nam nedostaje entuzijazma, kako možemo očekivati da ćemo privući druge? A ako znamo da je Krist odgovor na pitanja u njihovim srcima, lijek za rane koje nose u svojim sjećanjima, tijelima, dušama. Mi sami moramo imati okusa, a taj okus su vjera i znanje da svijet treba Isusa i Njegove sakramente.

Na to je On mislio kada je svojim učenicima rekao da su „sol zemlje”. To je zapovijed koju on daje svima nama: Ostanite slani! Ako niste slani, onda se osolite! Ako nećete poslušati mene, onda poslušajte svetoga Pavla (u njegovom upozorenju iz Kol 4,6): „Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.”

Sol nije korisna sama radi sebe. Ona je uvijek važna samo radi nečega drugoga. Sol ne jedemo samu, nego je koristimo kako bismo začinili i sačuvali druge stvari. To je metafora za naš duhovni život, i život općenito. Izvan konteksta, sami za sebe, mi nemamo smisla. Ja nemam smisla u svijetu bez ikakve povezanosti sa svim drugim ljudima oko mene i bez svojih različitih odnosa s njima i prema njima, baš kao što Adam u Edenskome vrtu nije bio potpun prije stvaranja Eve. Katoličko shvaćanje ljudskih bića jest najistinitije i najpotpunije – mi imamo smisla samo ako živimo svoj život za druge i u odnosu prema drugome, poput soli.

Povijest i korištenje soli kao blagoslovine

1. Sol je u biblijskom kontekstu dragocjena namirnica. Engleska riječ salary (hrv. plaća) potječe iz rimskih vremena, kada se vojnike plaćalo solju.

2. Sveti Remigije iz Auxerrea rekao je: „Moramo znati da se u Starome zavjetu nijedna žrtva nije prinosila Bogu ako nije prvo bila posoljena, jer nitko ne može prinijeti prihvatljivu žrtvu Bogu bez okusa nebeske mudrosti.”

3. Prvo spominjanje soli kao blagoslovine u Bibliji nalazimo u Drugoj knjizi o kraljevima, kada je Elizej upotrijebio sol kako bi voda iz bunara ozdravila:

„Ljudi iz grada rekoše Elizeju: »Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.« On reče: »Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!« I oni mu je donesoše. On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: »Ovako govori Jahve: ‘Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.’« I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej.” (2 Kr 2,19-22)

4. Sol se nekada (ali i danas) koristila kao konzervans, kako bi se hrana sačuvala od kvarenja.

5. Sol simbolizira prijateljstvo i gostoljubivost.

6. Blagoslovljena sol štiti od zla.

Kako upotrijebiti blagoslovljenu sol?

Možete zamoliti svojega župnika ili bilo kojega svećenika da vam blagoslovi sol. Zamolite ga da koristi obred koji ću navesti naniže u tekstu, a koji uključuje i molitve egzorcizma, i vaša će blagoslovljena sol biti moćna blagoslovina, koju možete koristiti za duhovnu zaštitu. Blagoslovljena sol možete koristiti za sljedeće:

1. Možete dodavati blagoslovljenu sol u hranu koju kuhate.

2. Možete sipati blagoslovljenu sol ispod kreveta, u kutovima kuće itd. radi duhovne zaštite.

3. Možete nositi bočicu s blagoslovljenom soli dok putujete ili u svojem automobilu, također radi duhovne zaštite.

4. Svećenik može upotrijebiti ispravno blagoslovljenu/egzorciziranu sol kako bi napravio egzorciziranu blagoslovljenu vodu. (Ako imate kod sebe egzorcizirane soli, ponesite je ako želite zamoliti svećenika da vam blagoslovi vodu prema tradicionalnom obredu. Tako ćete mu uštedjeti nešto vremena i malo mu olakšati posao, jer je svaki blagoslov drugačiji, a svećenici imaju mnogo posla!)

Važno je da oko ovoga ne budete praznovjerni, nego da blagoslovljenu sol koristite s poštovanjem, bez straha. S time na umu, ako priznamo da smo u duhovnome boju, zašto ne bismo koristili sredstva i molitve Crkve, koji će nam pomoći da se što bolje zaštitimo? To znači da kod korištenja blagoslovljene soli postoji zdrav i uravnotežen pristup, kakav se inače mora imati kod svih blagoslovina. Izbjegavajte skrupuloznost i opsesivnu zabrinutost oko ovih stvari. Budite u stanju milosti, često pristupajte sakramentima i molite se Gospi. Te temeljne stvari moraju biti imati prvo mjesto u vašem srcu, umu i molitvenome životu, prije korištenja blagoslovina.

Četiri biblijska citata o soli:

„Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol.” (Lev 2,14)

„Sve posvećene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom.” (Br 18,19)

„Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? Al’ ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.” (Job 6,6-7)

„Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (Lk 14,34-5)

Crkveni oci o soli:

Evo još nekoliko odličnih citata iz djela Catene Auree, zbirke biblijskih komentara crkvenih otaca.

Sveti Ivan Zlatousti: 

„’Vi ste sol zemlje.’ Ovaj nauk predan je vama [apostolima] ne samo radi vašega spasenja, ili za jedan narod, nego za cijeli svijet. Na vama nije da laskate ljudima i ulagujete im se, nego upravo suprotno – da budete grubi i da nagrizate, poput soli. Kada vas izruže jer ste uvrijedili ljude tako ih prekoravajući, radujte se, jer pravi učinak soli taj da oštrinom očisti iskvareno nepce. Tako vam zao govor drugih neće donijeti nikakvu neugodu, nego će biti svjedočanstvo vaše čvrstine.”

Sveti Hilarije:

„Apostoli su propovjednici nebeskih stvari, i oni tako sole vječnošću. Ispravno ih se naziva ‘soli zemlje’ zbog njihova nauka, jer oni tako sole i čuvaju tijela za vječnost.”

Sveti Remigije iz Auxerrea:

„Usto, sol se mijenja u drugu vrstu tvari trima sredstvima: vodom, toplinom Sunca i dahom vjetra. Tako je apostole promijenila i duhovno obnovila voda krštenja, toplina ljubavi i dah Duha Svetoga. Ta nebeska mudrost koju su propovijedali apostoli također isušuje sokove putenih djela, uklanja prljavštinu i trulež zlih razgovora, ubija djelovanje požudnih misli, ali i onoga crva za kojega se kaže kako ‘crv njihov neće umrijeti’.” (Iz 66,24)

Sveti Jeronim:

„Ili, jer je cijelo čovječanstvo posoljeno apostolima.”

A na kraju tu je i podulji komentar svetog Ivana Zlatoustoga, koji je predobar da ga preskočim:

„Vi ste sol zemlje. On kaže da vam riječ nije povjerena radi vas, nego radi svijeta. Ne šaljem vas samo u dva grada, u deset ili dvadeset gradova, ili samo jednome narodu, kao što sam slao proroke u davna vremena, nego po zemlji i moru, po cijelome svijetu. A taj svijet je u bijednome stanju. Jer kada on kaže: ‘Vi ste sol zemlje’, hoće reći da je cijelo čovječanstvo izgubilo svoj okus i da je iskvareno grijehom. On, dakle, od tih ljudi traži one kreposti koje su naročito korisne, pa čak i nužne ako oni misle nositi bremena mnogih. Jer čovjek koji je ljubazan, čedan, milosrdan i pravedan neće zadržavati svoja dobra djela za sebe, nego će se pobrinuti da ti divni izvori pružaju svoje rukavce za dobro drugih. I opet, čovjek koji je čista srca, mirotvorac i revnuje za istinu uredit će svoj život tako da doprinosi zajedničkome dobru.

Nemojte misliti, kaže on, da ste predodređeni za lagane borbe ili nevažne zadatke. Vi ste sol zemlje. Što s tim riječima hoće reći? Jesu li učenici obnovili ono što je već bilo sagnjilo? Ne, nisu. Sol ne može pomoći onome što je već pokvareno. Nisu oni to učinili. No ono što je prvo bilo obnovljeno i oslobođeno od pokvarenosti, a zatim predano njima, oni su posolili i sačuvali u novosti koju je udijelio Gospodin. Bila je potrebna Kristova snaga da se ljudi oslobode od pokvarenosti izazvane grijehom, a zadatak apostola bio je napornim radom spriječiti da se ta pokvarenost vrati.

Jeste li primijetili kako im Krist malo-pomalo pokazuje da su nadmoćni prorocima? On kaže da trebaju biti učitelji ne samo u Palestini, nego po cijelome svijetu. Onda ne budite iznenađeni, kaže im, što vam se obraćam zasebno od drugih i što vas uključujem u tako opasan pothvat. Uzmite u obzir brojne i velike gradove, narode i zemlje u koje ću vas slati da njima vladate. Zato želim da druge učinite razboritima, i da sami budete razboriti. Jer ako ne možete to učiniti, nećete moći održati čak ni sami sebe.

Ako drugi izgube svoj okus, onda će im vaša služba pomoći da ga ponovno steknu. Ali ako i vi sami to izgubite, povući ćete i druge sa sobom. Dakle, što se većih pothvata primate, morate biti revniji. Zato on kaže: ‘No ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.’

Kada čuju riječi: ‘Kada vas budu proklinjali i progonili, i optuživali vas za svako zlo’, možda će se bojati istupiti. Zato on kaže: ‘Ako niste spremni za takve stvari, uzalud sam vas izabrao. Proklinjanja će vas uvijek pratiti, ali neće vam naškoditi, i ona će jednostavno biti svjedočanstvo vaše postojanosti. No ako zbog straha ne pokažete silovitost koju vaše poslanje zahtijeva, bit će vam mnogo gore, jer će svi govoriti zlo o vama i prezirati vas. To znači ono da će po tome ljudi gaziti.”

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.