U lipnju 2022. godine, u obraćanju udrugama katoličkih obitelji u Europi, papa Franjo opisao je pornografiju kao „napad na ljudsko dostojanstvo”. To nije bio prvi put što je Papa progovorio o toj temi. U apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia Sveti Otac prepoznao je problem pornografije isprepletene s digitalnom kulturom našega vremena, i upozorio da neprestano izlaganje pornografiji dovodi do „iskrivljenoga osjećaja spolnosti, pretvaranja žena u predmete, i stvaranja nerealnih očekivanja u normalnim vezama”.

Ovdje u Irskoj nedavno je najavljeno da će se problemom pornografije baviti u svim školama kao dijelom obrazovnoga plana i programa. To hvatanje koraka s vremenom uvelike je pozdravljeno, ali nameće nam pitanja o tome kako će se o tome problemu poučavati – kao o nečemu moralno neutralnome? Ili, što je još gore, kao o nečemu etičnome i poučnome? Pitanje toga što ćemo poučavati svoju djecu kada govorimo o pornografiji urgentno je – ne samo za učitelje, nego i za roditelje, koji su prvi učitelji svojoj djeci što se tiče vjere i morala. Ovdje se ne treba raspravljati samo o pornografiji, nego o tome kako će naša djeca odrastajući shvatiti istinski smisao ljudske spolnosti i njezine povezanosti s ljubavlju, poštovanjem, brakom i obitelji. Dakle, katolički roditelji zaslužuju svu potporu koju mogu dobiti kako bi bili najbolji učitelji svojoj djeci o složenosti ljubavi i o izazovu da svoju spolnost živimo u skladu s Evanđeljem.

Ulozi su ovdje visoki. Činjenica je da ako katolički roditelji ne nauče svoju djecu koji je istinski smisao seksa, onda će ih pornografija možda naučiti onome krivome. A čemu pornografija uči? Prema riječima dr. sc. Mary Anne Layden: „Pornografija je učiteljica, a njezino je poučavanje zlokobno. Evo čemu pornografija uči djecu: ‘Ne postoji seksualno ponašanje koje nanosi bol, toksično je, ili koje traumatizira. Kod seksa nisu bitni intimnost, brižnost, ljubav ili poštovanje. Kod seksa nisu bitni brak ili dobivanje djece. Seks je ležeran; to je rekreacija; to je sukob dvoje protivnika, ni najmanje intiman.’”

Ako je to ono čemu se naša djeca putem pornografije uče o seksu, onda se čini da je sve prihvatljivo sve dok je sigurno i dok postoji pristanak. No dopustiti da se ovu poruku našim mladima „proslijedi” bez suprotstavljanja učinilo bi im ozbiljnu štetu na dva načina. Kao prvo, ta ih poruka ne informira i ne štiti od štetnih učinaka pornografije. Kao drugo, ona mladima ne nudi istinski smisao ljudske spolnosti, a ni njihovoga najdubljega poziva – na ljubav.

Prvo: o štetnim učincima pornografije. Čovjek koji mnogo godina proučava kulturni fenomen pornografije jest australski publicist Matt Fradd. U svojoj knjizi The Porn Myth(„Mit o pornografiji”) on izlaže nereligiozne reakcije na veoma često uvjerenje da je pornografija bezopasna, pa čak i dobra razbibriga. Poziva se na najnovija istraživanja s područja psihologije, sociologije, neurološke studije, i iskustva izvođača i korisnika pornografije kako bi nedvojbeno pokazao da je pornografija destruktivna za pojedince, veze i društvo.

Otkada je ta knjiga objavljena, nedavna studija ovdje u Irskoj pokazala je da je za vrijeme nedavnoga lockdowna u vrijeme koronavirusa došlo do porasta od 44 % seksualnoga zlostavljanja i seksualno štetnoga ponašanja prema djeci od strane druge djece. Dokazima je otkriveno da su mnoga djeca za vrijeme lockdowna naišla na pornografske stranice, a neka od te djece ponavljala su te scene na drugoj djeci, često vlastitoj braći i sestrama. To je šokantno i slama srce, ne samo zbog žrtava, nego i zato što su djeca postala počiniteljima seksualnih zločina.

Sve više dokaza o štetnim učincima pornografije potvrđuje ono što Crkva cijelo vrijeme naučava: pornografija nije samo grijeh i vrijeđanje Boga, nego je i destruktivna po ljudska bića. Upravo prije eksplozije interneta sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća, u Katekizmu Katoličke Crkve naučavalo se da „pornografija nanosi ozbiljnu povrjedu dostojanstva sudionika (glumaca, trgovaca, javnosti).”

U pastoralnoj reakciji na sve rašireniju dostupnost pornografije i njezin štetan učinak na živote i obitelji, biskupi Sjedinjenih Američkih Država objavili su 2017. godine izjavu o pornografiji Create in Me a Clean Heart(„Čisto srce stvori mi, Bože”). U poglavlju toga dokumenta naslovljenome „Pobliži pogled na posljedice pornografije”, postoji dugačak popis svih i svega kome i čemu pornografija šteti – muškarcima, ženama, djeci, obiteljima, ljudima koji postanu ovisni i ljudima koji su eksploatirani, sadašnjim i budućim brakovima, roditeljstvu, i širemu društvu. U toj se izjavi pornografija definira kao „struktura grijeha”, koja dovodi do nastanka drugih grješnih ponašanja, kao što su bračna nevjera i zlostavljanje. I opet, dokazi te štete proizlaze iz kvalitetnih istraživanja, koja potvrđuju istinu koju je Crkva dosljedno naučavala, to jest, da su svi oblici pornografije štetni za živote i veze.

Kao drugo, pornografija je nešto loše jer ona spolnost razdvaja od ljudskoga poziva na ljubav. Umijeće obrazovanja naše djece na području spolnosti zahtijeva apsolutnu jasnoću pri tvrdnji da je bilo kakva tolerancija pornografije nemoralna, jer iskrivljava smisao naše spolnosti, koju nam je Bog darovao kako bismo ljubili, obvezali se i služili. Kažemo „ne” pornografiji kako bismo rekli „da” ljepoti i radosti ljudske ljubavi utemeljene na poštovanju i obvezivanju. To je pristup pape Franje, gdje nas on poziva da odbacimo pornografiju i sve ostalo što „sakati našu sposobnost za ljubav”, ili se suprotstavlja „odgoju za ljubav, za međusobno darivanje sebe drugome”. Kao ljubljena djeca Božja, budući da u sebi i u drugima prepoznajemo od Boga udijeljeno dostojanstvo, stvoreni smo za više od zadovoljenja svojih niskih želja. Na toj i takvoj formaciji moraju raditi svećenici i učitelji, a naročito roditelji, dok mlada srca i umove pozivamo da prihvate uzvišeniju i ljepšu viziju ljubavi, milošću upisanu u našu ljudsku prirodu.

Prisutni su zabrinjavajući znakovi da u kulturi koja je sve permisivnija i liberalnija slabe – ili se čak gube – bitne poveznice između seksa, ljubavi, obvezivanja i obitelji. To nije samo činjenica, nego i istina koja ima radikalne posljedice po shvaćanja i stavove ljudi, naročito mladih. Ako prihvatimo pornografiju kao dio svoje kulture, ili je toleriramo kao „ništa strašno”, slabljenje tih poveznica očitovat će se kod ljudi koje ona poučava. U odsutnosti ikakvoga drugoga sustava vrijednosti, pornografija postaje učiteljicom nečega što će u budućnosti imati ogromne društvene posljedice, kada bi cjeloživotne, obvezujuće i apsolutno vjerne veze mogle postati pitanjem ukusa, a ne više temeljem na kojemu se izgrađuje stabilno društvo.

O pitanju pornografije teško je govoriti, ali ključno je imati hrabrosti za to. Ne smijemo biti ravnodušni, jer se radi o velikome zlu našega vremena. Kršćani razumiju da postoji borba za život u čistoći u modernome svijetu, naročito za mlade ljude, ali Crkva nastoji ljudskim padovima pristupiti sa suosjećanjem i Božjim milosrđem koje nikada ne zakazuje. Unatoč veoma ozbiljnim zahtjevima o ljubavi u Evanđelju, uvijek imajmo na umu dostojanstvo ljudske osobe i istinski smisao ljudske spolnosti, koja je uvijek ujedinjena s ljubavlju, poštovanjem, obvezivanjem, brakom i obitelji. Zato se Crkva mora oštro suprotstaviti kulturi koja prihvaća ili tolerira pornografiju, i predložiti uvjerljiviji model obrazovanja u spolnosti i u umijeću ljubavi prema našoj djeci. Ona ne zaslužuju ništa manje od toga.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.