Nekada sam bio uistinu skeptičan u vezi sa svetom Malom Terezijom. Mnogi su moji prijatelji bili impresionirani njezinom autobiografijom, „Povijest jedne duše” (9. izdanje, op. prev.), no ja nisam bio siguran. Pitao sam kako bi me ta djevojčica iz nekoga francuskoga gradića, koja je živjela u 19. stoljeću, mogla išta naučiti o molitvi ili žrtvi. Činilo mi se da je kao dijete dobila baš sve, i da je stupila u strogi samostan prije nego što je imala priliku učiniti išta što bih smatrao impresivnim.

Tako sam zahvalan što sam bio u krivu.

Onda sam se i sâm informirao o svetoj Maloj Tereziji. Pročitao sam njezinu životnu priču, doznao za njezin nauk o milosrđu i ljubavi, i na kraju otkrio da se i moj život promijenio. U ovome ću tekstu istaknuti pet stvari kojima je je Mala Terezija naučila. Ona je žena velike vjere i duboke ljubavi. Evo nekoliko stvari za koje mi je ona pokazala kako ih činiti.

Kako se smijati sam sebi

Terezija je odrasla boreći se protiv skrupula – dubokoga i opasnoga proučavanja svojih duhovnih činova i zasluga. Brinula se da nikada neće biti dovoljno dobra, i često bi se zabrinuto i dramatično ispričavala, pokušavajući ponovno zadobiti neku vrijednost za koju se bojala da ju je izgubila. No kada je kao mlada odrasla osoba pisala svoju priču, bila je dobila milost da na svoje djetinjstvo gleda s dobrotom i duhovitošću. Bila je zadobila intenzivan pogled na milosrđe, i razumjela je da su stvari koje su joj se nekada činile jako ozbiljnima kasnije isparile poput maglice na vjetru, i vjerovala je da Božja dobrota nadmašuje njezine neuspjehe.

Kako odrasti

Terezija za mene blista kao izniman primjer rasta. Ono što danas nazivamo njezinom autobiografijom izvorno je bilo niz pisama njezinim duhovnim nadređenima, koji su od nje tražili da opiše svoje duhovno putovanje (odatle i slavni naslov ove knjige). Pisala je na zahtjev drugih, koji su u njoj vidjeli veličinu, i možda se, dok je pisala, smješkala razmišljajući koliko je daleko stigla. Ona, koja je započela kao preplašena djevojčica u jednome gradiću, izrasla je u snažnu predvodnicu u molitvi i pobožnosti, i čak je postala učiteljicom novih članica svoje karmelske samostanske zajednice. Terezija se nije sramila svojih početaka, i tako je Bogu davala veliku slavu što je doveo da njezine sadašnjosti.

Kako primati milosrđe

Terezija nam pruža snažan nauk o milosrđu. Sveci poput svetoga Pavla i svetoga Augustina iz Hipona govorili su o svojim dramatičnim obraćenjima iz teških grijeha do iznimne milosti, a za Tereziju se čini kako nikada nije imala život „prije obraćenja”. Ona piše o tome kako je znala za Kristovu ljubav prema samoj sebi još od samoga početka svojega života. Njezin duhovnik čak je izjavljivao da ona nikada nije počinila smrtnoga grijeha! Kako nas onda ona može poučiti o milosrđu? Terezija je opisala trenutke u svojoj molitvi, kada joj je Bog pokazao najgore grijehe u paklu, a zatim joj otkrio da Njegovo milosrđe ima beskonačno veću snagu. Zahvaljujući svojoj tihoj pobožnosti i svakodnevnoj molitvi, znala je da nijedan grijeh nije prevelik za Gospodinov ocean milosrđa, i s radošću je hrlila Bogu u svakoj prilici kada joj je On nešto trebao oprostiti.

Kako moliti s pouzdanjem

Kada je Terezija bila djevojčica, njezina joj je sestra pokazala košaru punu različitih haljina, i zatražila od nje da izabere najdražu. Terezija je poviknula: „Biram sve!”, i uzela cijelu košaru („Povijest jedne duše”, str. 27). Taj usklik radosti postao je motom mnogima koji se utječu njezinom zagovoru, jer nas podsjeća da Bogu ništa nije nemoguće. Terezija dolazi pred Boga do kraja se ispraznivši, i tako može biti preobilno ispunjena milošću. Često je molila da je Bog učini velikom sveticom, čak većom od svete Terezije Avilske („Velike”, op. prev.)! Bez straha pred svojim nebeskim Ocem, Terezija Mu nosi svoje srce, i vjeruje da će joj Bog pokazati svoje preobilje.

Kako ljubiti bez straha

Terezija je zaštitnica misija, iako je tijekom svojega života veoma malo putovala, a bila je i klauzurna redovnica! No njezina svetačka zaštita proizlazi iz velike ljubavi koju je izlijevala na svoje sestre u zajednici, pa čak i u pismima ljudima izvan zidina svojega samostana. Vjerovala je da njezina zagovorna molitva ima istinskoga učinka na njezin svijet, i vjerovala je da će Bog ponijeti njezinu ljubav u srca onih za koje je ona molila. Naučila je ne bojati se žalca neuzvraćene ljubavi, i izlijevala je suosjećanje i strpljivost na svoje sestre u zajednici, čak i kada ju neke od njih nisu mogle podnijeti. Znala je da je ljubav dar dan u dubokoj slobodi, jer je od svojega nebeskoga Oca bila naučila kako najbolje ljubiti.

Terezija je moćan duhovni primjer za nas. Ona blista strpljivošću, milošću i izrastanjem iz preplašenoga djeteta u smirenu i pobožnu ženu. Terezija je uzor malenoga puta realistične svetosti za sve nas. Ona je željela biti velikom – ne u svojim pothvatima ili djelima, nego u tišini svojega srca, učeći kako ljubiti onako kako je sam Krist ljubio. Ona svima nama može poslužiti kao veliki uzor kršćanskih kreposti i velikodušnoga srca. Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, moli za nas!

Izvor: Nick Bernard / LifeTeen | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.