Ne, Uskrs nije dobio ime po Ištar i nema podrijetlo u poganskim običajima

Ako ste imali sreće da ga posljednjih godina izbjegnete, predstavljam ga u svoj njegovoj povijesnoj netočnosti i sramotnosti teorije zavjere:

Prijevod: Ovo je Ištar. Izgovara se isto kao Easter. Uskrs je izvorno proslava Ištar, asirske i babilonske božice plodnosti i seksa. Njezini su simboli jaje i zec. A jaja i zečevi su simboli plodnosti i seksa (niste valjda mislili da imaju neke veze s uskrsnućem?) Nakon što je Konstantin odlučio kristijanizirati Carstvo, Uskrs je počeo predstavljati Isusa. No u svojim se korijenima Uskrs vrti oko slavljenja plodnosti i seksa.

Tu nevjerojatno netočnu kombinaciju slike i teksta kao ultimativni argument koriste oni koji pokušavaju poništiti pravo značenje i korijene Uskrsa tvrdeći da je njegovo podrijetlo u (vrlo predvidljivo) seksu i poganstvu.

Tu se izlizanu taktiku često koristi da se obezvrijedi kršćanstvo: povežite nešto s nekom opskurnom poganskom tradicijom i oduzmite mu tako kredibilitet nečega vrijednoga slavljenja.

Ovaj je meme posebno upečatljiv po svojoj nevjerojatnoj pogrješnosti. Njime se nagađa da je Uskrs zapravo dobio ime po babilonskoj božici plodnosti Ištar, za čije ime neki tvrde da se izgovara jednako kao engleska riječ Easter… i još neke gluposti o jajima i tome kako je car Konstantin promijenio tu riječ…

Uh, to je stvarno vrhunski biser.

Idemo analizirati tu sliku i njezin tekst.

Tu nema argumenta. Radi se o Burneyskom reljefu, kojeg se smatra starobabilonskim prikazom Ištar. On se trenutno nalazi u Britanskom muzeju, ali potječe iz južnog Iraka i star je gotovo 4000 godina.

Ne, to jednostavno nije istina. Ta se riječ izgovara točno onako kako izgleda: /ˈɪʃtɑːr/. (Izgovor možete čuti ovdje.) Tvrdnja da riječi koje zvuče donekle slično imaju isto značenje ili imaju isto podrijetlo očit je znak da osoba koja to tvrdi nije baš potkovana u lingvistici i etimologiji.

Ištar je bila božica mnogih stvari: ljubavi, rata, seksa, ali i zaštite, sudbine, rađanja, braka i oluja. Ima tu nešto u vezi plodnosti, kao kod njezinog grčkog pandana, Afrodite. Prema grčkom povjesničaru Herodotu, u njezinom se kultu prakticirala sveta prostitucija, kad bi žene čekale u hramu da imaju odnos s nekim strancem i tako dobiju božanski blagoslov.

Ištarini su simboli bili lav, vrata i osmerokraka zvijezda, a ne jaje ili zec. Nema arheoloških dokaza ili prikaza nje s jajima ili zečevima. Autor ovog memea trebao je svoju tvrdnju potkrijepiti valjanim izvorima, ako ih ima.

Uskrs je proslava Isusovog raspeća, smrti i uskrsnuća, po čemu smo dobili novi život i ponovno se rodili. Jaja, zečevi i proljeće znakovi su novog života i rađanja. Kako su zečevi poznati po plodnosti, u ranokršćanskoj su umjetnosti često korišteni kao znakovi plodnosti i novoga života. Jaja su korištena kao simboli stvaranja i ponovnog rađanja. No sve to nije karakteristično samo za kršćanstvo. Većina je kultura jaja, vrlo očito, smatrala znakovima rađanja i plodnosti – zato što ona to i jesu! Naravno da su kršćani koristili jednostavne simbole da povuku jednostavne paralele.

Prema Scientific America:

Feniksa, pticu koja umire i ponovno se rađa, kršćani su prihvatili kao svoj simbol u 1. stoljeću n. e. On se pojavljuje na nadgrobnim spomenicima u ranokršćanskoj umjetnosti, u crkvama, na vjerskim slikama i kamenim radovima. Jaje iz kojeg je feniks ustao postalo je uskrsno jaje. Kao i mnogi drugi simboli, i uskrsno je jaje mijenjalo značenje. Kad je u 3. i 4. stoljeću prihvaćen korizmeni post, kršćani za to vrijeme nisu jeli mliječne prozvode, ali ni jaja. U Engleskoj je na subotu prije početka korizme postojao običaj da djeca idu od vrata do vrata i mole da im dadu jaja – posljednju poslasticu prije početka posta.

Na kršćanskom je istoku posebna tradicija postalo bojenje uskrsnih jaja. Pravoslavni i istočni katolici imaju tradiciju bojenja jaja u crveno, što predstavlja krv što ju je Isus Krist prolio na križu. Na kraju uskrsnog bdjenja svećenik blagoslivlja jaja, koja se tada dijele narodu. Ljuska jajeta predstavlja zatvorenu Kristovu grobnicu, a razbijanje ljuske predstavlja Isusovo uskrsnuće od mrtvih.

To što jedna kultura prihvati neku stvar kao simbol, ne znači da druga kultura to ne može sama od sebe prihvatiti kao simbol nečeg drugog. Tvrditi drukčije je pogrješka pogrješnog uzroka. Na primjer, u kineskom je zodijaku majmun znak mudrosti, a na Zapadu znak gluposti.

Konstantin je očito postao svetac zaštitnik neinformiranosti i teorija zavjere. Jedna jako važna točka koju ova slika zanemaruje jest da Konstantin nije nikad čuo niti koristio riječ Uskrs. Ta riječ, kao ni engleski jezik, nije postojala u njegovo vrijeme. Konstantin je govorio latinski i grčki, i riječ kojom bi on nazvao proslavu uskrsnuća Kristovog bila bi Πάσχα, ili Pascha.

U hebrejskom je jeziku riječ za blagdan Prijelaza Pesach. Grčka je riječ jednostavno transliteracija, koja je preuzela oblik Pascha. Jezici za Uskrs koriste transliteraciju riječi pascha, ili koriste u imenu svetkovine riječ uskrsnuće. Engleski i njemački jezik se iznimke po tome što koriste riječi Easter (Ostern) za proslavu svetkovine Uskrsa.

Imena nastala od hebrejskog Pesach (Prijelaz):

• bugarski – Paskha
• danski – Paaske
• nizozemski – Pasen
• finski – Pääsiäinen
• francuski – Pâques
• indonezijski – Paskah
• talijanski – Pasqua
• njemački – Paisken
• norveški – Påske
• portugalski – Páscoa
• rumunjski – Pasti
• ruski – Paskha
• škotski gaelski – Càisg
• španjolski – Pascua
• švedski – Påsk
• velški – Pasg

Prema EWTN:

Prema Bedi Časnom (umro 735.), velikom povjesničaru srednjeg vijeka, čini se da se engleska riječ ‘Easter’ u engleskom jeziku pojavila oko 8. stoljeća n. e. Ona potječe od riječi ‘Eoster’, imena teutonske božice zore i proljeća, i godišnjih žrtava povezanih s njom. Kršćanske proslava uskrsnuća padala je u mjesecu koji je dobio ime po toj božici, a danas ga poznajemo kao travanj (eng. ‘April’).

Sv. Beda ovako piše:

‘Eosturmanath ima ime koje se danas prevodi kao ‘pashalni mjesec’, i koji se nekad zvao po njihovoj božici zvanoj Eostre, u čiju su čast u tom mjesecu slavili svetkovine. Sad njezinim imenom nazivaju pashalno vrijeme, zovući radosti novih obreda starim imenom nekadašnjeg obilježavanja.’

Druga mogućnost, koja se pojavila zahvaljujući novijim istraživanjima, daje naslutiti da je rana Crkva Uskrs nazivala ‘hebdomada alba’, ili ‘bijeli tjedan’, prema bijeloj odjeći koju su nosili novokršteni. Neki su riječ pogrješno preveli kao ‘svjetlo dana’ ili ‘sjajna zora’, i koristili teutonski korijen ‘eostarun’, staronjemačku množinu riječi zora (odakle smo dobili današnju englesku riječ ‘east’ – istok, odakle izlazi Sunce, kao temelj za njemačku riječ ‘Ostern’ i englesku riječ ‘Easter’). U ranim engleskim prijevodima Biblije (Tyndale i Coverdale) riječ ‘Easter’ je u nekim rečenicama zamijenjena riječi ‘Passover’.

Iako etimološki korijen riječi Easter možda ima veze s imenom poganske božice ili poganskih obreda, svetkovina koju riječ opisuje je bez sumnje kršćanska. Zašto engleski jezik nije preuzeo hebrejsko-grčko-latinski korijen ostaje nepoznanica.

Posljednja rečenica odaje autorovu namjeru pri širenju ovih laži. Pokazuje opsesivnu modernu tendenciju da se sve vrti oko seksa. To djeluje kao pokušaj diskreditiranja kršćanstva i njegovog zastarjelog seksualnog morala.

Ali ne, bit Uskrsa nije seks. Bit Uskrsa je ispunjenje Božjeg spasenjskog plana kroz razapinjanje i smrt Isusa Nazarećanina na Veliki petak i Njegovu pobjedu nad smrću na Uskrsnu nedjelju. Govoriti da je kršćanska proslava Uskrsa bilo što drugo, nevezano za nekakve neutemeljene etimologije, naprosto je laž.

Ryan Scheel | uCatholic

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net