Jedan novinar, koji je uporno istraživao izvanredno iskustvo “nekoga kome se Bog osobno obratio”, upitao ju je: “Niste li makar i za trenutak dvojili? Naposljetku i sam je Krist imao trenutke dvojbe. U Getsemaniju.” Majka Terezija odlučno mu je odgovorila:

“Ne. Nije bilo dvojbe. Samo se na trenutak osjetio nesigurnim. To je bila Njegova ljudskost. Bilo je to posve prirodno. Onoga trenutka kada prihvatite, kada se predate, to je uvjerenje. Ali, to Vam može značiti smrt, zar ne? Uvjerenje dolazi u trenutku kada se predate. Tada nema dvojbe. Onoga trenutka kada je Isus rekao: “Oče, stojim ti na raspolaganju, budi volja Tvoja”, prihvatio je. To je bila Njegova agonija. Osjećao je sve što Vi i ja osjećamo kao ljudi. Radi toga nam je u svemu jednak, osim u grijehu. (Ako nesigurnost potraje) to je vrijeme za spuštanje na koljena, zar ne?… U toj molitvi Bog te ne može prevariti jer ta molitva dolazi iz dubine tvojega bića. To je trenutak kada Ga najviše želiš. Kada jednom imaš Boga u sebi, to ostaje zauvijek. Nema dvojbe. Možeš imati drugih dvojba, zar ne? Ali, ta se dvojba više nikada neće pojaviti. Ne, nikada nisam dvojila… Ali, uvjerena sam da je posrijedi On, a ne ja. Da je sve to njegovo djelo, a ne moje. Ja Mu samo stojim na raspolaganju. Bez Njega ne mogu ništa. No, čak ni Bog ne može učiniti ništa za nekoga tko je već pun. Morate biti posve prazni da biste Mu dopustili da uđe i čini što želi. To je najljepša strana Boga, zar ne? Svemoguć je, a opet se nikome ne nameće.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Majka Terezija – Dođi, budi Moje svjetlo – Privatna pisma ‘svetice iz Calcutte'”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. O knjizi saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.