Dobro je za nas da se u životu susretnemo s poteškoćama i neugodnostima; one, naime, dozivlju čovjeka u se, kad spozna da je prognanik i da mu se nije ni u što zemaljsko pouzdati.

Dobro je, što moramo kadikad pretrpjeti prigovore, i da se o nama zlo i netočno sudi, premda dobro radimo i mislimo.

To nas čini poniznim i brani nas od isprazne slave.

Tad, naime, više tražimo unutarnje svjedočanstvo Božje, kad nas ljudi omalovažuju te nam slabo vjeruju.

Zato bi se čovjek morao tako priljubiti uz Boga, da mu ne bi trebalo odviše tražiti ljudske utjehe.

Kad je čovjek, koji ima dobru volju, u nevolji ili u napasti, ili ga muče zle misli, tada više ćuti da mu je Bog potreban; shvaća, naime, da bez njega ne može ništa dobra učiniti. I tada se žalosti, uzdiše i moli zbog nevolja, koje trpi.

Tada mu je mrsko duže živjeti i želi umrijeti, da se može rastati s tijelom i biti s Kristom. I tada dobro opaža, da ne može biti sasvim siguran i potpuno miran na zemlji.

Primjena i molitva:

Što je čovjek savršeniji, više mu valja trpjeti na ovom svijetu. To su dokazi Božje ljubavi i odlikovanja. Tako nas uče sveci Božji, a ponajviše sam Gospodin
Isus Krist. Zahvalimo Gospodinu za patnje, koje nam šalje u svojoj očinskoj providnosti i pijmo s radošću iz kaleža tuge i boli.

Podaj nam, Gospodine, da službu kršćanskih vojnika svetim postovima započnemo, te u boju protiv duhovnih zloća utvrđeni budemo pomoću uzdržljivosti.
(Molitva kod Blagoslova pepela.)

Gornji tekst izvadak je iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati ovdje.