Mnogima se čini “tvrd ovaj govor”: “Odreci se samog sebe; uzmi križ i slijedi Isusa.”

Ali će mnogo tvrđe biti čuti onu zadnju riječ: “Odlazite od mene prokleti u oganj vječni.”

Koji naime sada rado čuju i slijede riječ križa, neće se tada bojati glasa vječne osude.

Ovaj će znak biti na nebu kad Gospodin dođe suditi.

Onda će svi službenici križa, koji su u životu postali slični Raspetome, pristupiti s velikim pouzdanjem Kristu sucu.

Što se dakle bojiš uzeti križ po kojemu se ide u kraljevstvo nebesko?

U križu je spas, u križu je život, u križu je zaštita od neprijatelja; u križu je snaga uma, u križu je radost srca, u križu je radost duha; u križu je skup svih kreposti, u križu je savršenstvo svetosti.

Nema spasa duše niti nade vječnoga života osim u križu. Uzmi dakle križ svoj i slijedi Isusa i ući ćeš u život vječni.

On je išao pred tobom noseći križ svoj i umro je za tebe na križu da i ti nosiš svoj križ i budeš voljan umrijeti na križu.

Jer ako budeš s njime umro, s njime ćeš isto tako i živjeti. Pa ako si bio dionik muke, bit ćeš i slave.

Evo u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve; i nema drugoga puta u život i do pravog unutarnjeg mira, osim puta svetoga križa i svakodnevnog mrtvenja.

Hodaj kuda hoćeš, traži što god hoćeš; i nećeš naći uzvišenijeg puta k nebu niti sigurnijeg puta po zemlji od puta svetog križa.

Rasporedi i uredi sve prema svojoj volji i mišljenju, ali naći ćeš da uvijek moraš nešto trpjeti bilo svojevoljno, bilo protiv svoje volje; i tako ćeš uvijek naći križ. Jer ćeš ili ćutjeti bol u tijelu ili ćeš podnositi nevolju u duši.

Katkada će te Bog kao ostaviti, a katkada će te mučiti bližnji; a što je još više, često ćeš biti sam sebi nepodnosiv.

A ipak ti nećeš uspjeti osloboditi se ili olakšati kakvim sredstvom ili utjehom; nego moraš trpjeti dok se Bogu svidi.

Bog naime hoće da se učiš podnositi nevolju bez utjehe, da se njemu posve podvrgneš i da po nevolji postaneš ponizniji.

Nitko tako duboko ne ćuti muke Kristove kao onaj kojega je zadesila slična patnja.

Križ je dakle uvijek pripravljen i svuda te očekuje. Ne možeš mu izbjeći ma pobjegao kuda mu drago; jer kamo god dođeš, nosiš sa sobom samoga sebe, i uvijek ćeš naći sebe.

Okreni se gore, okreni se dolje! Okreni se prema vani, okreni se prema unutra; i u svemu tome naći ćeš križ; i moraš svuda biti strpljiv ako želiš uživati unutarnji mir i zaslužiti vječnu krunu.

Ako rado nosiš križ, onda će i on nositi tebe i dovesti do žuđenog cilja gdje će biti kraj patnjama, premda im neće biti ovdje na zemlji. Ako ga pak nerado nosiš, onda sam sebi stvaraš teret i sam se više opterećuješ, a ipak moraš trpjeti.

Ako odbaciš jedan križ, naći ćeš bez sumnje drugi, možda i teži.

Zar misliš da ćeš ti izbjeći onome čemu nije mogao izbjeći nijedan smrtnik?

Koji je od svetaca na ovom svijetu bio bez križa i nevolje?

Niti sam Isus Krist, Gospodin naš, nije bio jedan čas bez mučne patnje dokle god je živio. “Trebalo je”, veli “da Krist trpi i ustane od mrtvih i tako uđe u slavu svoju.”

Kako onda ti tražiš drugi put, nego ovaj kraljevski put koji je put svetoga križa?

Cijeli je život Kristov bio križ i mučeništvo; a ti tražiš za sebe pokoj i veselje? Varaš se, varaš, ako tražiš što drugo nego podnositi nevolje, jer je cijeli ovaj smrtni život pun jada i posut križevima.

I koliko je tko više napredovao u duhu, toliko teže križeve često nalazi; jer što mu je ljubav veća, to više osjeća da je u progonstvu.

Pa ipak, ovaj čovjek pogođen s tako mnogo nevolja nije bez olakšanja i utjehe, jer osjeća da mu iz nošenja križa sazrijeva najobilniji plod.

Dok mu se naime svojevoljno podvrgava, sav mu se teret nevolje pretvara u pouzdanje božanske utjehe.

I koliko se tijelo više satire nevoljama, toliko duh biva jači po unutarnjoj milosti.

I katkada toliko ojača u ljubavi prema nevoljama i protivštinama, iz želje da bude sličan Kristu, da ne bi ni htio biti bez boli i nevolje; jer vjeruje da je toliko draži Bogu, koliko je više i teže mogao za njega trpjeti.

Ne dolazi to od snage čovječje, nego od milosti Kristove koja toliko može i čini krhkome tijelu da ono duhovnim žarom poduzima i ljubi od čega po naravi uvijek zazire i bježi.

Nije u naravi čovjeka nositi križ, ljubiti križ, tijelo trapiti i zarobljavati, časti izbjegavati, sebe samog prezirati i željeti da budeš prezren, svakojake protivštine i štetu podnositi i nikakove sreće na ovom svijetu ne željeti. Ako na sebe gledaš, sam po sebi ništa od toga nećeš moći!

Ali ako se uzdaš u Gospodina, dat će ti snagu s neba i podvrgnut će tvojoj vlasti svijet i tijelo.

Ako budeš naoružan vjerom i znamenovan križem Kristovim, nećeš se bojati niti neprijatelja đavla.

Spremi se dakle kao dobar i vjeran sluga Kristov, te muževno ponesi križ Gospodina svoga koji je iz ljubavi za te razapet.

Pripravi se na podnošenje mnogih nevolja i raznih neugodnosti u ovom bijednom životu; jer će ti tako biti, gdje god bio, i tako ćeš zaista naći kamo god se sakrio.

Mora tako biti; i nema drugoga lijeka da izbjegneš nevoljama i bolima, nego da strpljivo trpiš.

Pij rado kalež Gospodnji ako želiš biti njegov prijatelj i imati dio s njime.

Utjehe prepusti Bogu; neka čini s njima kako mu se najbolje svidi. A ti se spremi kako ćeš podnositi nevolje i smatraj ih za najveće utjehe; jer “trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi”, čak ni onda kad bi sve nevolje sam morao podnijeti.

Kad dođeš dotle da ti je nevolja draga i ugodna radi Krista, onda znaj da je s tobom dobro, jer si našao raj na zemlji.

Dokle god ti je trpljenje teško i nastojiš mu izbjeći, dotle će ti biti zlo i slijedit će te posvuda strah od nevolje.

Ako budeš spreman na ono, na što moraš biti, to jest na patnju i mrtvenje, onda će brzo biti s tobom bolje i naći ćeš mir.

Kad bi bio s Pavlom uzdignut čak do trećeg neba, ne bi zbog toga bio siguran, da nećeš trpjeti nikakove protivštine.

“Ja ću mu”, veli Isus, “pokazati, koliko mu valja trpjeti za moje ime.”

Preostaje ti dakle trpjeti ako želiš ljubiti Isusa i njemu služiti.

Kamo sreće kad bi bio vrijedan trpjeti štogod za ime Isusovo; kako bi te velika slava čekala, kako bi klicali svi sveci Božji, kako bi također lijep primjer pružio bližnjemu!

Strpljivost naime svi preporučuju, premda malo njih hoće trpjeti. Pravo bi bilo da bar nešto pretrpiš rado za Krista kad mnogi trpe za svijet mnogo teže stvari.

Znaj kao sigurno da ti valja provoditi život čovjeka, koji umire. I koliko tko više umre sebi, toliko više počinje živjeti Bogu.

Nitko nije prikladan da shvati ono što je nebesko, ako ne bude pristao da snosi protivštine radi Krista.

Ništa nije Bogu milije, ništa spasonosnije za tebe na ovom svijetu nego rado trpjeti za Krista.

I kad bi morao birati, morao bi više željeti da radi Krista trpiš protivštine nego da se naslađuješ mnogim utjehama; jer bi bio sličniji Kristu i svim svetima prilični.

Ne sastoji se naime naša zasluga i napredak našega zvanja u mnogim ugodnostima i utjehama nego prije u podnošenju mnogih poteškoća i nevolja.

Kad bi što drugo bilo bolje i korisnije za spasenje ljudi, negoli patnja, onda bi to Krist sigurno bio pokazao riječju i djelom.

Ali on i učenike koji su ga slijedili, i sve koji žele ići za njim, otvoreno potiče na nošenje križa, i govori: “Ako tko hoće da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzme križ svoj i neka ide za mnom.”

Nakon što smo dakle sve proučili i pretresli neka bude ovo konačni zaključak: valja nam kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.