Je li na Drugom vatikanskom saboru zabranjen latinski jezik, gregorijansko pjevanje, orgulje i stav ad orientem u svetoj misi?

Nije. Sacrosanctum Concilium, konstitucija o svetoj liturgiji, nije zabranila korištenje ijedne od tih stvari.

Upravo suprotno: njome je sačuvan latinski kao službeni jezik latinskog obreda, i rekla je sljedeće o upotrebi latinskoga u sv. misi: „Moraju se poduzeti koraci kako bi i vjernici mogli govoriti ili pjevati na latinskom one dijelove ordinarija mise koji su za njih.”

Što se tiče gregorijanskoga pjevanja, kaže: „Crkva priznaje gregorijansko pjevanje kao naročito pogodno za rimsku liturgiju: dakle, ako se jednako pristupa drugome, treba zauzeti prvo mjesto u liturgijskim službama.”

Što se tiče orgulja, kaže: „U Latinskoj Crkvi orgulje se iznimno cijene, jer su one tradicionalni glazbeni instrument, koji dodaje divan sjaj crkvenim obredima i snažno uzdiže čovjekov um k Bogu i k višim stvarima.”

Ne govori ništa o liturgijskoj orijentaciji, to jest o tome slavi li svećenik misu ad orientem (prema oltaru) ili versus populum (prema narodu). Zapravo, mnoge su crkve uključile stav ad orientem u redoviti oblik mise.

Neslaganja o tim i daljnjim pitanjima uzrokovana su pogrešnom primjenom tekstova Drugog vatikanskog sabora, a ne samim tekstovima.