Što je gnosticizam?

Gnosticizam je pokret unutar ranog kršćanstva koji je bio posebno izražen od 2. do 4. stoljeća. Crkva ga nikad nije priznavala! Radi se zapravo o mješavini kršćanstva i raznih istočnjačkih filozofija, koji kad se spoje daju potpuno drukčiju sliku Isusa. Gnosticizam smatra svaku materijalnu stvar izvorom zla te posebno ističe duhovnu sferu svake osobe. Srodno s time, sljedbenici gnosticizma smatraju, između ostalog, kako se Isus svojom smrću zapravo spasio jer se oslobodio svog tijela koje mu je bilo poput okova koji su ga sputavali. Pripadnici gnosticizma pokušavaju putem tajnog znanja otkriti univerzum te tako doći do spasenja. Njihovi rituali nemaju nikakve veze s kršćanstvom, već su spoj nekakve istočnjačke ezoterije. Inače, riječ gnosticizam potječe od grčke riječi „gnosis“ – znanje! Povjesničari nisu sigurni otkud točno potječe ovaj pokret. Vjerojatno ste svi čuli za mnogobrojna druga evanđelja. Upravo su ta evanđelja djela gnosticizma, a pronađena su u Nag Hammadiju (Egipat) 1945. godine. Ta godina označila je početak rapidnog uspona popularnosti gnosticizma. Neki povjesničari uporno njihova evanđelja pokušavaju progurati u 1. stoljeće, ne bi li ih nivelirali s kanonskim evanđeljima, no to je jednostavno nemoguće. Sva gnostička djela nastala su najranije od 2. polovice 2. stoljeća pa sve do 4. stoljeća i kao takvi ne mogu odražavati pravu sliku Isusova života.

Fragment papirusa koji je Karen L. King predstavila na međunarodnoj konferenciji u Rimu veličine je 8x4cm i kada se prevede prikazuje Isusovo obraćanje Mariji kao svojoj ženi. Iako su hrvatski mediji pokušali ovo otkriće prikazati senzacionalnim, po mome mišljenju ono uopće nije takvo. Kao prvo, fragment tek mora proći detaljna testiranja. Bart Ehrman, profesor ranog kršćanstva sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, nedavno je na svom blogu objavio kako postoje mnogi stručnjaci koji sumnjaju da je fragment moderna krivotvorina. Drugi pak stručnjaci sugeriraju da je on autentičan i da potječe iz 4. stoljeća te da se radi o kopiji originala koji je nastao u 2. polovici 2. stoljeća. Pronađen je u Egiptu, a pisan je koptskim jezikom (spoj grčkog alfabeta i egipatskih hijeroglifa). U svakom slučaju, očekuju se detaljna testiranja koja će utvrditi je li ovaj fragment autentičan ili nije. No pretpostavimo da jest. Znači li to da je Isus bio oženjen? Apsolutno ne! Novi zavjet nigdje ne spominje Isusovu ženu, dok s druge strane spominje Isusova očuha, polubraću, polusestre… Zašto bi onda zanemario ovako važnu stvar? “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezde, a Sin Čovječji nema gdje ni glavu nasloniti.” (Mt 8,20) – tako ne govori brižni suprug, pogotovo ne glava obitelji!

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Unatoč tome što gnostički fragment (možda) sugerira da je Isus bio oženjen, on se ne može smatrati pouzdanim, jer je dokazano kako su gnostička evanđelja krivotvorine izmišljene kako bi se stvorilo gnostičko stajalište o Isusu. S povijesnog stajališta, ne možemo jednako važnim smatrati dokumente koji su nastali unutar prvog stoljeća, a koji su bazirani na svjedočanstvima očevidaca (kanonska evanđelja), i dokumente nastale 150 godina nakon Isusova života unutar sumnjivog pokreta koji Crkva nikad nije priznavala! Neki su pokušali ustvrditi kako je bilo sasvim normalno za muškarca unutar židovske kulture tog vremena da je oženjen te da stoga evanđelja ne spominju brak Isusa i Marije. Zahvaljujući Svicima s Mrtvog mora mi znamo da to nije istina. Svici su pronađeni 1947. godine i sadrže stotine rukopisa koji su nastajali od 250. godine prije Krista do 68. godine, a pronađeni su u špiljama istočno od Jeruzalema. Ono što je manje poznato široj javnosti jest činjenica da su oni djelo Esena – židovske sljedbe. Ono što se konstantno ponavlja o njima, u mnogobrojnim antičkim izvorima, jest celibat – živjeli su u celibatu! Dakle, u to vrijeme nije bilo neobično da su pojedinci koji su svoj život posvetili vjeri, bili neoženjeni. Imajući u vidu ovaj dokaz kao i činjenicu židovskog poimanja da je proročka misija uključivala život odricanja, Isusov celibat je povijesno razumljiv i o tome nema dileme! Takav se celibat u židovstvu nazivalo naziret i opisan je u 6. poglavlju Knjige brojeva. Naziri se prepoznaju po tome što ne režu bradu i kosu, baš onako kako je Isus uvijek bio tradicionalno prikazivan.

Zaključak

Zašto pojedine osobe uporno žele (posebno putem medija) dokazati da je Isus bio oženjen? Smatram kako je to samo jedan dio većeg plana da se Isus što više humanizira, da ga prikažu kao velikog moralnog učitelja, nikako Sina Božjeg. Teološka se istina zasniva na povijesnoj istini. To je temeljna postavka Novog zavjeta. Kao što je dr. Gregory Boyd objasnio, naša je vjera poput ljubavi prema nekoj osobi. Ako nekog volite, vaša ljubav nadilazi činjenice o toj osobi, ali je ukorijenjena u činjenicama o njoj. Primjerice, volite svoju suprugu jer je lijepa, ljubazna, draga i dobra. Sve su to činjenice, i stoga ju volite. Ali vaša se ljubav na tome ne ograničava. Mogli biste o svojoj ženi sve to znati, a ipak ne biti zaljubljeni u nju. Odluka da ju volite, ne zasniva se samo na dokazima, ali ste je ipak donijeli na temelju tih dokaza. Tako je i s Isusom. Osobni odnos s Isusom Kristom nadilazi puko poznavanje povijesnih činjenica o njemu, ali je ipak u njima ukorijenjen! Što se tiče ljudi koji pokušavaju humanizirati Isusa, ostaje citat briljantnog povjesničara C.S. Lewisa sa Sveučilišta Oxford. Lewis je bio skeptik, no nakon dugo godina istraživanja postao je vjernik, shvativši kako kršćanstvo može podnijeti svaki historiografski test pouzdanosti. „Ovdje zapravo upozoriti na veliku glupost onih koji govore: ‘Spreman sam prihvatiti Krista kao velikog moralnog učitelja, ali ne prihvaćam njegovu tvrdnju da je Bog’. Tako nešto ne bismo nikako smjeli reći. Čovjek koji bi bio samo čovjek i rekao ono što je govorio Isus, ne bi bio nikakav moralni učitelj. Bio bi ili luđak ili pak sam pakleni đavao. Morate se odlučiti. Možete ga zvati budalom, možete ga popljuvati i ubiti ga, ili možete pasti pred njegove noge i nazvati ga Gospodinom i Bogom. No, nemojte dolaziti s takvom pokroviteljskom glupošću tvrdeći da je on bio veliki moralni učitelj. On nam tu mogućnost nije ostavio”1

Marko Marina | Bitno.net