“Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.” (Pnz 30, 19-20)

“Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?” (Lk 6, 46)

Govoreći o moralnim zakonima, svijet današnjice često vidi samo dvije mogućnosti: Isus je tvoj prijatelj i jedino pravilo koje je on uspostavio bilo je: “Ne sudi.” Bog (ili Crkva) je zahtjevna i osuđuje.

Prema takvom mišljenju, ili je Isus bio jedan dobričina koji nije očekivao da ga njegovi sljedbenici slijede u moralnim zakonima, ili Bog provodi sve vrijeme ljutito osuđujući ljude. Kojim god putom krenete, većina ljudi slobodno zaključuje: činite što želite jer su sva ta pravila zločesta i nebitna.

I brzo iščitavanje Evanđelja će pokazati kako prva opcija nije utemeljena u stvarnosti.

Isus je osudio grijeh, zahtijevao čistoću i pravdu, htio da težimo ka krepostima koje su nadilazile samo površinsko promatranje i vodile k obraćenju srca.

No, ništa od ovoga nije zato što je Bog hirovit ili dominantan. Mnogi od nas imaju sliku ljutitog Boga koji kroji pravila kako mu se prohtije; onda kada ih mi ne uspijevamo slijediti on likuje, te tako osigurava naše prokletstvo. Nama se čini kako je Bog više neki diktator nego Otac, a njegovi zakoni su utemeljeni jer je on bešćutan, a ne jer ih je utisnuo u naša srca.

Stoga, kad Isus kaže: “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?”, to me potiče da tu iščitam ne ljutnju, nego obeshrabrenost i razočaranost.

“O, drago moje djetešce. Zazivaš moje ime, ali ne živiš za mene i to će tebe povrijediti.” On nije tek tako zabrinut jer tvoj grijeh njega vrijeđa, zabrinut je jer svojim grijehom ranjavaš sebe.

Knjiga Ponovljenog zakona prenosi istu poruku: ne radi se samo o tebi koji trebaš izabrati dobro i izvršavati Božju volju kako te ne bi udario grom ili kako ne bi bio poslan u pakao. Trebaš izabrati vršenje Božje volje jer kada živiš za Boga dobivaš život, a kada živiš za sebe čeka te smrt.

Isus nam kaže: “Došao sam da imate život, u punini da ga imate” (Iv  10,10), a mi mu još uvijek ne vjerujemo. Ne vjerujemo da će pijanstva ugroziti naše živote, promiskuitetnost slomiti naša srca, a ogovaranje uništiti naše odnose.

Značajka je to istočnog grijeha i to nam se mora reći. Dobili smo izbor između života i smrti, a očito težimo k tomu da namjerno nešto učinimo. Nekako smo došli do toga da je naše viđenje stvari toliko postalo izokrenuto, da onda kada se pred nas stavi izbor života i smrti, nismo sigurni što bismo izabrali. Ne možemo reći što je dobro, niti što je zlo, a i ne znamo što će nas ozdraviti a što će nam naškoditi.

Mojsije nas zato preklinje: “Molim vas, slušajte Gospodina. Slijedite njegove odredbe i živite. Ako ne budete toga činili, stradat ćete. Požalit ćete što okrenuste leđa Bogu koji vas ljubi.” To nije prijetnja, to je molba.

Ipak, nama je naša sloboda draža od naših života, te to odbijamo. Isus nam kaže: “Došao sam da imate život, u punini da ga imate” (Iv  10,10), a mi mu još uvijek ne vjerujemo. Ne vjerujemo da će pijanstva ugroziti naše živote, promiskuitetnost slomiti naša srca, a ogovaranje uništiti naše odnose. Bilo da se radi o teškim ili lakim grijesima, činimo što nam se prohtije i onda se čudimo posljedicama.

Sve to vrijeme naš ljubljeni Gospodin plače nad našim uništenim životima i tvrdim srcima: Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Zašto odbijamo njegov poziv na darežljivost, praštanje, poniznost i pobožnost? Zato što ne znamo što će nam donijeti mir. Izabiremo ono za što mislimo da će nas usrećiti, a istodobno ne shvaćamo kako ne postoji sreća osim u Bogu.

Svako pravilo u Svetom pismu, svaki zakon koji Crkva pojašnjava, sve postoji samo zato što vas Bog ljubi. Ako tako hoćete, možete izabrati smrt, sagraditi kuću na pijesku, bježati od onoga koji je zaljubljen u vašu dušu, sve je to vaš izbor. Ipak, vi ste stvoreni za više od toga, stvoreni ste za život.

Možda to već znate. Možda se u pravilu i trudite biti pristojni, slijediti Gospodina i činiti sve prave stvari. No, postoje neka područja koja je naprosto teško predati.

Zapitajte se: kako je Božja zapovijed o osuđivanju odraz njegove ljubavi? Kako odbacivanje rasizma znači odabir života? Zašto Božje milosrđe zahtijeva da se borim protiv sitničave sebičnosti? Koji je smisao svih tih obruča kroz koje skačem?

Nadam se kako ćete uvidjeti da ništa od toga nije proizvoljno. To samo tvorac tvog tijela i tvoje duše tebi sugerira kako djelovati, sve zato što želi da živiš u slobodi i radosti.

U neku ruku, zablude koje ovaj svijet ima su točne: Isus je tvoj prijatelj. Ujedno je i zahtjevan. Samo jer te voli, jer želi da živiš, čak i kad je odabir života često teži od odabira smrti. Izaberi Krista. Izaberi život. Čak i kad ne možemo uvidjeti kako je njegov zakon ljubav, Krist je život.

Meg Hunter-Kilmer | Aleteia.org

Prijevod: T.S. | Bitno.net