Ekskluzivno samo na portalu Bitno.net donosimo izvatke iz bestselera “Ispovijesti vatikanskoga egzorcista” koju potpisuje vjerojatno najpoznatiji egzorcist modernog vremena, pokojni otac Gabriele Amorth. Knjiga nam, uz jednostavan i jasan prikaz egzorcističke prakse u Katoličkoj Crkvi, otkriva stvarnog oca Amortha i njegove savjete za borbu protiv Zloga.

U ovom izvatku iz knjige “Ispovijesti vatikanskoga egzorcista” pročitajte savjete koje je otac Amorth uputio kolegama svećenicima u svakodnevnoj borbi protiv Sotone i njegovih napasti.

Sam Amorth napisat će kako se u knjizi posebno obraća svećenicima “koji bi trebali steći barem osnovno znanje potrebno da u konkretnim slučajevima mogu procijeniti kad nekoga treba poslati egzorcistu zbog sumnje na đavolsku prisutnost, a kad bi to bilo beskorisno”. S time na umu donosimo vam ovaj odlomak.

Htio bih opovrgnuti mišljenje koje se, tko zna zašto, uvuklo u dobar dio svećenstva: misao da se zloduh osvećuje onima koji vrše egzorcizme. Moj učitelj, otac Candido, koji je trideset šest godina vršio egzorcizme puno radno vrijeme, imao je razne zdravstvene tegobe zbog dobi, a ne zbog zloduha. Don Pellegrino Ernetti, benediktinac iz Venecije, bio je egzorcist četrdeset godina i ta mu služba nije ni poboljšala ni pogoršala zdravlje. Ponavljam i molio bih da mi se vjeruje: svakom od nas đavao već radi sve grozote koje može.

Pogrešno je misliti da će, ako ga se ostavi na miru, i on nas ostaviti. To je pogrešno i izdaja je našega svećeničkog poslanja, koje je usmjereno vođenju duša Bogu otimajući ih, kad je potrebno, iz Sotonine vlasti: evangelizacijom, koja je nesumnjivo najvažnija, zatim sakramentima i, napokon, sakramentalima, među kojima je i egzorcizam. Svećenik koji se boji đavlove odmazde nalik je pastiru koji se boji vuka. No taj je strah neutemeljen.

Bilo bi nerazumno podcijeniti poneku osvetu koju đavao čini da obeshrabri egzorciste. Ti su slučajevi rijetki, a evo jednoga. Jednom je neki svećenik pomagao ocu Candidu. Vršio je egzorcizam nad mladićem kojem se u jednom trenutku zapalila odjeća. Ništa strašno, samo blaga opeklina na jednom ramenu. Majka je poslije rekla da je i donja majica bila nagorena, ali bez štete po mladića. Tijekom gorenja oslobodio se oštar miris sumpora i đavao se obratio svećeniku koji je pomagao, zaprijetivši mu da će skupo platiti.

Poslije nekoliko dana taj se svećenik navečer vraćao automobilom iz Napulja u Rim. Sa strane je vidio svjetla pa se, ne znajući što je to, odlučio zaustaviti na odmorištu. Dok mu se približavao, automobil se zapalio. Svećenik se uspio zaustaviti, uzeti ključeve i pobjeći. Pritrčali su drugi vozači koji su vikali: „Netko je unutra! Vidi se nekoga!“ Uzalud ih je svećenik uvjeravao da je sam. U jednom se trenutku čulo kako se motor zapaljenoga automobila pokreće i vozilo se kao goruća lopta počelo lagano kretati prema benzinskim pumpama. Istodobno se u zraku osjetio oštar miris sumpora. Svećenik je prepoznao isti miris s kojim se susreo za vrijeme egzorcizma pa je počeo moliti. Automobil se odmah zaustavio, ali je i dalje gorio dok nije bio potpuno uništen.

Iznio sam ovaj slučaj radi potpunosti, ali bilo bi pogrešno poopćavati njegovo značenje; taj je slučaj iznimka. Svim je svećenicima poznato da svećenička služba izlaže rizicima i neugodnostima, pa makar i ne bili egzorcisti. Sveti bi Petar rekao: „Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati“ (1 Pt 4,13).

Dobrobit duša zavređuje poneku žrtvu. Svećenik mora vjerovati u svoje svećeništvo; mora vjerovati u moć koju mu je Gospodin dao; mora slijediti primjer apostola i svetih svećenika. Ivan XXIII. je na početku svoga pontifikata svima kao uzor preporučio lik Arškoga župnika. Istina, taj je svetac otimao duše Sotoni i od đavla je puno pretrpio. Međutim, nije bio egzorcist niti je vršio egzorcizme. Zapovjednik je Gospodin, koji nikad ne daje kušnje, a da nam s njima ne dadne i snagu da ih svladamo. Jao nama ako se zbog kukavičluka povlačimo i ne vršimo svoju dužnost. Imamo dar Duha, euharistiju, Božju riječ, snagu Isusova imena, zaštitu Blažene Djevice Marije, zagovor anđela i svetaca. Nije li nerazumno bojati se nekoga tko je pobijeđen?

Molim Bezgrešnu, Sotoninu neprijateljicu i pobjednicu nad njim još od prvoga navještaja otkupljenja, da nas prosvijetli, da nas štiti, da nam pomaže u zemaljskoj borbi dok ne postignemo vječnu nagradu. Posebno molim za sve katoličke biskupe, kojima je dužnost brinuti se za one koji trpe zbog đavla, da provide što je potrebno u skladu sa zakonima i crkvenom tradicijom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Ispovijesti vatikanskoga egzorcista”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.