RIJEČI KARDINALA

Franjo Kuharić o Pepelnici: Obraćenje je povratak Bogu svim srcem, svom voljom, svom mišlju

Cijela je ljudska povijest tkana od dvije sud­bonosne odluke, od dva temeljna izbora, a to je izrečeno u te dvije male riječi: DA i NE!

Foto: Shutterstock.com

Pepelnicom ili Čistom srijedom počinje sveto korizmeno vrijeme. Crkva se kroz to vrijeme molit­vom, pokorom, djelotvornom ljubavlju i razmišlja­njem priprema za proslavu Vazmenog otajstva – muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, Spasitelja svijeta. To je najveći događaj spasenja. To je najveći događaj Božje ljubavi prema čovjeku. Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek – prinio je sebe kao žrtvu pomirenja i milosrđa na križu, da po toj žrtvi ljubavi grešnik može dobiti oproštenje grijeha, da može zaživjeti Božjim životom i biti novi čovjek. Iz toga događaja nastaje i raste Crkva Božja!

Na Pepelnicu svećenik posebnim obredom posiplje čelo vjernika blagoslovljenim pepelom uz riječi: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” U misi danas slušamo proroka Joela: “Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteći, plačući i kukajući. Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.” (Jl 2, 12-13).

Korizma je, dakle, poziv na pokoru, odricanje i obraćenje. Post, pokora, odricanje neprihvatljive su riječi i pojmovi hedonističkom mentalitetu koji smatra da čovjek ima pravo, bez ikakva odricanja, zadovoljiti sve svoje prohtjeve i sve svoje porive.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Svaki je čovjek ranjen. To znači, sklon je da bude sebičan i prema drugima bezobziran; lakše se prepušta svojim negativnim sklonostima; opire se dobru, istini, ljubavi. Apostol Pavao je pisao Rimljanima: “Kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.” (Rim 7, 21)

Obraćenje je povratak Bogu svim srcem, svom voljom, svom mišlju. To je djelo Duha Svetoga u čovjekovoj duši i toj milosti čovjek može ostati vjeran stalnom budnošću i upornim opiranjem svakoj napasti, bila ona u njemu, bila u okolini koja ga okružuje, bila ona nadahnuće samog zloduha. Za tu se borbu treba pripraviti odrica­njem, postom, pokorom. To je svjesno uključenje u Isusovu žrtvu na križu, stoga to možemo zvati pedagogijom križa. Isusova je riječ: “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!” (Mt 16, 24)

Pedagogijom križa i milošću Božjom razvijamo u sebi raspoloženje za dobro i pobjeđujemo sklonosti na zlo. Sv. Pavao je tu borbu protiv zla usporedio sa športskim natjecanjem. Piše krš­ćanima u Korintu: “Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Krotim svoje tijelo i zarobljavam da, pošto sam drugima propovijedao, sam ne budem isključen.” (1 Kor 9, 25-27)

Stoga kršćanski život čini i vježbanje u odri­canju, u žrtvi i pokori kao neodvojiv dio duhovnog i moralnog rasta. Odricanje i pokora znače kazati Božjoj volji: DA! To znači svim napastima govoriti: NE!

Cijela je ljudska povijest tkana od dvije sud­bonosne odluke, od dva temeljna izbora, a to je izrečeno u te dvije male riječi: DA i NE! I čovjekov život ovisi o tom izboru: Reći Bogu DA ili mu kazati NE?

Da bismo stekli moć i mudrost kazati NE svakom zlu, odričemo se i u onome što nije zlo pa kažemo da prihvaćamo odricanje u hrani, u piću, u nekoj čestitoj zabavi; da ne gubimo vrijeme uz televizor, da ne pušimo itd.

Tom vježbom stječemo vlast nad samim sobom, nad svojim negativnim sklonostima, požudama. Tako jačamo volju da kažemo DA svakom dobru. Tako volja ne postaje samovolja; sloboda ne postaje anarhija; moral ne postaje nemoral.

Čitamo u Svetom pismu: “Ne idi za svojim strastima, kroti svoje požude. Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijate­ljima. Ne upuštaj se u raskošan život i ne miješaj se u takvo društvo.” (Sir 18, 31-32) “Tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Izr 16, 22)

Ispravna pedagogija, ne samo kršćanska već i ljudska, uključuje svladavanje samoga sebe u rast čovječnosti. Riječ Božja nam poručuje u Bibliji: “Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.” (Izr 22, 6)

Najgora je odgojna metoda udovoljiti svakoj željici djeteta. Tako se odgaja mali tiranin. Sveto pismo kaže: “Razmazi dijete svoje pa će te zapre­pastiti.” (Sir 30, 9) Tako se odgaja čovjek samovolje i bezobzirne sebičnosti.

Odricanje, post, žrtva – nisu nipošto bezvrijed­ne riječi. Tom metodom čovjek ostvaruje u sebi sklad, smirenost, nesebičnost i vjernost Božjoj viziji čovjeka i života, kao i svih ljudskih odnosa.

U misi na Pepelnicu poručuje nam apostol Pavao: “Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: Dajte, pomirite se s Bogom! Kao suradnici opominjemo vas da ne primite zaludu milosti Božje. Jer on veli: ‘U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.’ Evo, sad je vrijeme milosti; evo, sad je vrijeme spasa.” (2 Kor 5, 20 – 6, 2) Konačno, čujmo na početku korizme Isusov poziv: “Obratite se i vjerujte Evanđelju.” (Mk 1, 15)

kard. Franjo Kuharić, 17. veljače 1999.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Vjeruješ li ovo? u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!

Tekst nastavlja ispod oglasa


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 14. veljače 2018.

Možda vam se svidi