Stigli smo do sedme prošnje Molitve Gospodnje kojom nas Isus Krist uči moliti da svaki osobno, cijela Crkva i ljudski rod budu zaštićeni, oslobođeni napasti Zloga. U Evanđelju po Mateju napisano je: “Izbavi nas od Zloga!” U hrvatskom prijevodu molitve Gospodnje molimo: “Izbavi nas od Zla!”. To može značiti “Zli” kao osobno biće, a neki to mogu shvatiti i kao opći pojam zla u svijetu i životu.

Ipak je pravi smisao da se radi o Zlomu kao osobnom biću koje se puninom mržnje protivi Bogu i čovjeku.

Danas se susrećemo s jednom, mogli bismo kazati, kontradiktornom pojavom; s jedne strane mnogi, pa i u Crkvi, ne vjeruju u postojanje Đavla ili Sotone, a s druge se strane umnaža broj ljudi koji Sotonu priznaju svojim božanstvom, časte ga nekim mračnim, okultnim kultom, prinose mu čak i žrtve, a nije isključena ni ljudska žrtva, tj. ritualno ubojstvo u tzv. “crnim misama”, nakon čega slijede seksualne orgije. Američka je policija istraživala motive nekih zločina i tragovi su je doveli do sotonističkih obreda.

Knjiga Otkrivenja govori o konačnom porazu zloduha i naziva ga raznim imenima: “Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta”. (Otk 12, 9) Nijekati postojanje te mračne stvarnosti, znači nijekati Božju Objavu koja nam otkriva i misterij Zloga.

Po njemu je došao grijeh u svijet; po njemu je smrt ušla u povijest čovječanstva. On je sijač zla u svijetu, napasnik koji ljudskomu duhu nadahnjuje zle misli, zle želje, zle čine, sve do ubojstva i samo-ubojstva. On može tako ovladati čovjekom i njegovim moćima da ga učini robom svoje neizrecive zloće. On djeluje u svijetu kao kušnja u vremenu, ali njegova moć nije neograničena. On toliko utječe na čovjeka, koliko se čovjek, slijedeći svoje požude, oda zlu, pokvarenosti i tako se otvori utjecaju Sotone i njegovih “anđela”.

Toliko je rašireno zazivanje duhova. Ali mora biti jasno da se na to zazivanje nikada ne odaziva dobri duh, nego zli lažac i mrzitelj. Oni koji se time bave, ulaze u njegovu orbitu. Crna magija, čaranje, gatanje, vračanje, svaki okultizam, otvaraju vrata utjecaju Sotone. On ništa ne može onima koji su Božji prijatelji, koji mole i čuvaju svoju savjest od grijeha. To su pobjednici nad Zlim i zlom. Zli duh, koji je na početku stvaranja slobodno i svjesno odbacio Božju ljubav i blaženstvo, duh je tame. Ali, on je kao pas na lancu. Grize samo onoga koji mu se hotimično približi.

Apostol Ivan piše prvim kršćanima: “Tko god čini grijeh od đavla je, jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji, da razori djela đavolska”. (1Iv 3, 8)

Isus je Krist za vrijeme svoga javnoga djelovanja očitovao svoju božansku moć nad zlodusima, liječeći svaku bolest i oslobađajući one koje je Đavao opsjeo. Tu je moć dao i svojim učenicima kad ih slao da naviještaju Kraljevstvo Božje. Učenici su pokušavali osloboditi od Zloga jednoga opsjednutog čovjeka, ali nisu uspjeli. Isus ga je oslobodio. Učenici ga zapitaše: “Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?” Isus im odgovori: “Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati, osim molitvom i postom”. (Mk 9, 28-29)

Danas se mnogo govori o egzorcizmu i egzorcistima. Treba naglasiti da potpuna opsjednuća ipak nisu tako brojna kako ljudi misle. Čudno ponašanje i osjećanje nekih osoba može se smatrati psihičkim problemom, što spada u područje psihologije i psihijatrije. Dakako, to ne priječi da se nad bolesnom osobom moli za Božju pomoć kod izlječenja. Egzorcist djeluje kao egzorcist tek onda kad je očito da u dotičnoj osobi djeluje zli duh. Egzorcist se za molitvu oslobođenja od Sotone mora pripremiti postom i molitvom. Znakovi pravoga opsjednuća su: nadljudska fizička snaga opsjednutoga, o čemu čitamo u Evanđelju; govor u stranim jezicima koje osoba nikada nije učila ni poznavala; mržnja na sve što je sveto i što podsjeća na Boga, Isusa, Crkvu. Tako opsjednuta osoba pokazuje svoje neprijateljstvo prema blagoslovljenim stvarima, križu, svetoj slici, blagoslovljenoj vodi. Egzorcist mora biti svećenik neporočnoga života, jer mu Davao javno može spočitnuti njegove grijehe.

Pučki misionar dominikanac Drago Kolimbatović u svojoj knjizi Iz misionareve torbe svjedoči o jednom egzorcizmu nad mladom djevojkom koja je zaista bila opsjednuta. Dugo je trajala borba župnika egzorciste sa zloduhom, prije nego je bio izagnan, dakako, u ime Isusovo. U jednom času te molitve, opsjednuta je čudnim glasom predbacila svećeniku jedan grijeh iz njegove mladosti, počinjen za boravka u vojsci. Egzorcist je to prihvatio kao Božje dopuštenje da se u njemu umnoži poniznost i nastavio je s molitvom. Konačno je zloduh uz prasak napustio opsjednutu. Ona je poslije skrušeno priznala što je učinila. Pričestila se i posvećenu hostiju odmah izvadila iz usta, zamotala ju u rupčić i za male novce odnijela jednoj vračari da joj posluži za njezino vračanje. Sotona je nakon toga ušao u nju. Egzorcist mora imati posebno dopuštenje od svoga biskupa da izvrši obred. Čuo sam od pouzdanih svjedoka o trgovini svetim hostijama.

Katekizam Katoličke Crkve kaže: “U ovoj molbi Zlo nije apstrakcija, nego označava osobu, Sotonu, Zloga, anđela koji se protivi Bogu. ‘Davao’ (diabolos: onaj koji se isprečuje) jest onaj koji ‘hoće spriječiti’ Božji naum i njegovo ‘djelo spasenja’ ostvareno u Kristu.” (KKC br. 2851, str. 605) Isus je molio Oca: “… Molim te … da ih očuvaš od Zloga.” (Iv 17, 15) Amen!

Kardinal Franjo Kuharić, 6. ožujka 2002.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića S Bogom lice u lice u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!