Čedo moje, moli se da te Dobri Tješitelj, blagi i istinski Duh, osjeni i utješi i da u tebi rasplamsa ljubav Kristovu. Svom svojom dušom molim se da ti Krist naš podari zdravlje. Vidim i iz iskustva znam, čedo moje, da je onome tko strada od različitih duševnih ili tjelesnih patnji i tko ih strpljivo podnosi, s razumijevanjem i zahvaljujući Bogu, Bog obvezan poslati utjehu koja će orositi njegovu dušu. Međutim, ako ne podnesemo bol i napor, Bog nas neće utješiti, neće nam poslati Svoj blagoslov.

Primjećuješ li, oporavivši se od boli, kako se ljubav Kristova rasplamsava u tebi? Da, to je nagrada za tvoj trud, za tvoju strpljivost. Da nije bilo te bolesti, ne bi bilo ni tolike ljubavi i utjehe. Primjećuješ li da se nakon oporavka osjećaš poput djeteta? To je znak da Bog oprašta tvoje grijehe i da si oslobođen krivice. Svemu je tome uzrok postojanost koju si pokazao u vrijeme bolesti. Kad Bog blagonaklono učini da ti bude dobro, na djelu ćeš vidjeti o čemu govorim. Ukoliko čovjek više strada, utoliko zadobiva veći blagoslov. Jedan je monah bolovao i imao je tako tešku bolest da je u braći izazivao odvratnost, zbog čega su ga izbacili. On je optuživao samoga sebe i govorio da zaslužuje takav postupak. Bog ga je iscijelio zbog njegove poniznosti. Međutim, ovaj sveti monah je i dalje govorio: “O, moj Kriste, nisam više bio dostojan trpjeti ljubavi Tvoje radi!” Vidiš, čedo moje, ovaj brat je volio Krista i želio je trpjeti radi Njegove ljubavi. Na temelju svojeg iskustva otkrio je koliko mu je koristila bolest. Prema tome, nemoj ni najmanje jadikovati. Samo zahvali Kristu koji te toliko voli da ti je ovdje dao privremene patnje s ciljem da ti ondje podari vječnu radost.

Kad si bolestan i nisi u stanju izvršiti svoje duhovne dužnosti, ne budi tužan jer tvoja volja nema vlast nad tvojim zdravljem… Ako netko uslijed bolesti nije u stanju postiti, imat će veliku korist od samoprijekora. Molim se, čedo moje, da kap beskonačnog trpljenja Božjeg kapne i u tvoju dušu, gdje će izgraditi kulu trpljenja, kako bi mogao pronaći nepropadljivu riznicu vječnog života.

Pišeš mi da si u vrijeme rasplamsavanja blagoslova molio Krista da ti podari bolest ili nešto još gore kako bi mogao stradati radi Njegove ljubavi. On te nije zapostavio nego ti je poslao bolest, kao što si Ga i molio. Sad moraš biti strpljiv i naučit ćeš se rasuđivanju, odnosno naučit ćeš da od Boga ne tražimo one stvari koje nismo iskušali. Sad se ovako pomoli: “Bože moj, iscijeli me, ali neka to ne bude moja nego Tvoja volja!” Kao naivna djeca, često tražimo stvari koje nam nisu od koristi. Bog, međutim, kao naš Otac, ispunjava naš zahtjev kako bi nas posredstvom iskustva naučio kako ga moliti. Kasnije uviđamo da se nismo molili kako treba, i zbog toga patimo. Bez obzira na to, Bog je strpljiv i oprašta nam, a lekcija o odbacivanju naše vlastite volje ostaje duboko ukorijenjena u nama.

Štoviše, u vrijeme kad patimo zbog nedostatka rasuđivanja, Bog nas ne napušta nego nam šalje Svoj blagoslov i tješi nas kako bismo mogli podnijeti breme. To se događa i tebi, čedo moje. Ono što si vidio i osjetio bio je blagoslov Božji koji te odgaja dok ne uzrasteš u iskustvu. Činjenica da Bog dopušta tvoju patnju svjedoči da ti je još uvijek potreban takav odgoj. Sve prepusti Bogu i reci: “Bože moj, prepuštam svoju bolest Tvojim rukama i kad god me Ti, koji me toliko voliš, poželiš iscijeliti, tada ću i ja to poželjeti. Jedino preklinjem Tvoju beskonačnu dobrotu da me ne zanemari i da mi uvijek podari dovoljno strpljivosti da nosim svoj križ, dok se ponovo ne izvrši Tvoja volja.”

Čedo moje, blagoslov Božji i Njegova ljubav objavljuju se u ljudima na mnogo načina i imaju jedan zajednički cilj, a to je čovjekovo spasenje. Ljubav Božja se snažnije objavljuje u tebi ako si bolestan. On te privremeno očinski kažnjava, da bi blagoslov koji ti je dao postojano sačuvao kako u ovom privremenom, tako i u onom vječnom, zagrobnom životu. Radosno nosi križ i neprestano zahvaljuj Bogu koji je očuvao tvoju čistoću. Umiri svoje misli, jer bez Boga ne možemo učiniti ništa. Neka tvoja duša bude odvažna i strpljiva, kako bi i ti zajedno s apostolom Pavlom rekao: “Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa” (Dj 21, 13) i “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?… U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.” (Rim 8, 35. 37)

Prema tome, čedo moje, budi hrabar. Zakorači prema svetoj i proslavljenoj Golgoti. Tamo ćeš se surazapeti s Kristom, kako bi bio odveden do živonosnog groba, kojim ćemo zadobiti uskrsnuće naših duša. Dužnost nam je proći kroz peć iskušenja, kako bi se ispitalo jesu li naše duše dostojne biti pohranjene u riznicu velikog cara Krista.