U trenutku kada primamo sakrament svetoga krštenja, naša duša prima mnoge izvanredne darove, među kojima su teološke krjeposti vjere, nade i ljubavi. One su poput malenih sjemenki posađenih u vrtu naše duše. No, baš kao u vrtu, te sjemenke moraju se neprestano pažljivo uzgajati. Ako se ne bude tako radilo, korov može ugušiti dobre biljke.

Jedna od najnapadanijih krjeposti u današnjemu svijetu jest krjepost nade. Katekizam Katoličke Crkve pruža nam odličan opis teološke krjeposti nade ovim riječima:

„Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. »Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje« (Heb 10, 23).  Duh Sveti je bogato izliven »na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga« (Tit 3, 6-7).” (KKC § 1817)

Uz te nadahnute riječi, bogate ohrabrenjem, prožete nadom, i pomazane Duhom Svetim, razmatrajmo o deset razloga zašto bismo trebali biti pouzdani u nadi sve do dana našega Gospodina Isusa Krista.

1. Gospodin je na našoj strani.

Bog je na našoj strani kao naš konačni Pobjednik. Sveti Pavao podsjeća nas uz ove ohrabrujuće riječi: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rim 8,31b). Psalmist ponavlja taj isti koncept: „Pomoć je naša u imenu Gospodina koji je stvorio nebo i zemlju.” (Ps 124,8). A najpoznatiji među psalmima tješi nas ovim riječima: „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.” (Ps 23,1)

2. Moć molitve: naš izvor snage i nade

Kada su se Izraelci borili protiv Amalečana, Mojsije je odlučio popeti se na vrh planine i odatle promatrati bitku. Mojsije je zatim podignuo ruke prema nebu u molitvi i zagovaranju. Na taj znak Izraelci su stekli prednost u borbi. No kada su Mojsiju ruke počele padati od umora, Amalečani su dobili prednost. Videći to, Aron i Hur smislili su plan: posjest će Mojsija na kamen, a oni će stati, jedan njemu zdesna, a drugi slijeva, i podignuti Mojsijeve ruke. Uz taj plan postigli su svoj cilj – Izraelci su trijumfirali i odnijeli pobjedu.

Što za nas znači taj veliki trenutak iz Staroga zavjeta? Ova priča o Mojsiju pokazuje nam da je naša nada i naša snaga u žarkome i dinamičnome molitvenome životu!

3. Dana nam je snaga da ponovno ustanemo

Jeste li pali u svojemu životu? Sagriješili ste, i imate osjećaj da šepate? Ustanite i nemojte ostati na zemlji!

Samo je Bog savršen, a u Svetome pismu stoji da pravednik padne sedam puta dnevno (usp. Izr 24,16) Najveći problem nije toliko naše padanje, nego naš otpor i nevoljkost da ustanemo nakon što padnemo. Nedavno kanonizirani svetac, sveti Junipero Serra, revan i svet misionar, koji je naporno radio na evangelizaciji Kalifornije, to je jasno izrazio na španjolskome: „Siempre adelante, siempre adelante y nunca atras”, što znači: „Uvijek naprijed, uvijek naprijed, i nikada se ne okreći natrag.”

4. Otac uvijek čeka svojega izgubljenoga sina.

Biblijski odlomak koji najbolje izražava spomenuti koncept opraštanja nalazi se u 15. poglavlju Lukina Evanđelja – „Izgubljeni i nađeni sin”, ili, ako više volite, „Usporedbi o milosrdnome ocu”. Unatoč svim našim prekršajima i pogrješkama, ruke našega Oca pune ljubavi uvijek su širom otvorene kako bi nas primile u svako vrijeme, na svakome mjestu i u svim okolnostima. Iako smo sagriješili, naš je Otac i dalje voljan dočekati nas i primiti kao svoju djecu. Sveti Pavao podsjeća nas uz utješne riječi: „[…] Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20b)

5. Sveci nam nude molitve, ohrabrenje i prijateljstvo.

U suvremenome svijetu vlada strašna usamljenost. U velikim gradovima žive milijuni ljudi, ali ima mnogo pojedinaca u tim ogromnim gradovima koji nemaju niti jednoga prijatelja, niti jednu osobu koja bi ih mogla saslušati. A zapravo nismo sami, jer pripadamo obitelji punoj ljubavi, koja se zove Crkva.

Crkva se sastoji od tri razine:

  • patnička Crkva – duše u čistilištu
  • vojujuća Crkva – živi, Kristovi vojnici, koji se s Božjom pomoći bore za naše spasenje
  • pobjednička Crkva – pobjedonosni prvaci Kristovi, koje nazivamo svecima

Tu posljednju skupinu možemo nazvati našim „nebeskim navijačima”. Njihove molitve, njihov primjer, njihova ljubav prema Bogu, i ljubav prema nama neprestani su podsjetnik da u svojoj borbi nismo sami, nego smo u društvu moćnih prijatelja Božjih. Sama pomisao na te duhovne prvake trebala bi naša srca ispuniti nadom za budućnost i nadom za raj!

6. Božje milosrđe

Još jedna blistava zraka nade jest nauk o Božjemu milosrđu, kako ga je prenijela sveta Faustina Kowalska, prva svetica kanonizirana u dvadesetome stoljeću. Svetom ju je proglasio sveti papa Ivan Pavao II. na nedjelju Božjega milosrđa, 30. travnja 2000. godine. Ključna poruka Božjega milosrđa je najutješnija: glavni i ključni Božji atribut jest milosrđe.

Kako bismo definirali milosrđe? To je preobilna Božja ljubav, koja oprašta grješniku. Čak i najveći grješnik može postati najvećim svecem pod jednim uvjetom – da vjeruje u beskonačno Božje milosrđe. Često molimo: „Isuse, uzdam se u Tebe!”

7. Sveta misa i sveta pričest

Božji darovi i blagoslovi obasjavaju nas poput podnevnoga sunca. Naravno, među svim Božjim blagoslovima najveći je dar samoga Isusa u Euharistiji. On je stvarno, uistinu, bitno prisutan u svetoj misi u svetoj pričesti, u presvetoj Euharistiji. Kakav je to dar!

Svakoga dana našega života „Sunce Božje” u misi se u podiže u svećenikovim rukama, a zatim Isus, Kruh života, može sići u dubine vašega srca kada primite svetu Pričest. Ta stvarnost trebala bi vas ispunjavati obilatom nadom u ovome životu i za život vječni. Isusovo obećanje ispunjeno je nadom: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Iv 6,54) Svakodnevna sveta misa i svakodnevna sveta pričest izvor je naše nade za život vječni!

8. Na putu života imamo dobre Samarijance.

Još jedan moćan razlog za nadu jest stvarnost dobrih Samarijanaca, koje vam je Bog u svojoj beskonačnoj dobroti i božanskoj Providnosti poslao. Premotajte film svojega života u duhu molitve i svjesnosti, i primijetit ćete da je Bog mnogo puta na vaš put stavio nekoga dobroga Samarijanca koji vam je pomogao u vašoj potrebi, kada je čamac vašega života bio blizu potonuća.

Naš Bog nije neosobni, deistički Bog, koji ostaje daleko od nas. On je zapravo uključen u naš život, i to toliko da je Bog zapravo postao jednim od nas u Utjelovljenju. On nam stalno šalje podsjetnike na svoju prisutnost u liku dobrih Samarijanaca, koji podižu naše terete i vode nas u sigurnost i ozdravljenje. No nakon što smo primili ljubav mnogih dobrih Samarijanaca, trebali bismo se osjećati motiviranima preobraziti se u dobroga Samarijanca za druge ljude na cesti života.

9. Naša nada u raj nalazi nam se pred očima.

Izrazita i stalna svijest da je naše vječno odredište raj od iznimne je važnosti za jačanje krjeposti nade u našemu srcu. Isus nam obećava: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?” (Iv 14,2) Isus je pripremio mjesto u raju za svakoga od nas.

Život je veoma kratak, kako nas podsjeća psalmist: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k’o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.” (Ps 103,15-16) U svim našim iskušenjima i teškoćama trebamo nastojati da nikada ne zaboravimo na stvarnost raja, našega vječnoga doma. Sveti Pavao predstavlja nam tek jedan tračak: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9) Sveti Augustin ovako je izrazio prolazni karakter ljudskoga života: „Naš je život u usporedbi s vječnošću tek puki treptaj oka.” Život na zemlji je kao oblačić dima – raj je zauvijek!

10. Marija: naš život, naša slast, i naša nada

Sveti Bernard napisao je prelijepu molitvu i pjesmu Ave Maris Stella („Zdravo, Zvijezdo mora”). „Slatkorječivi naučitelj” sveti Bernard predstavlja naš život kao da je on brod što plovi posred olujnoga mora. Kapetan broda pozvan je da podigne svoje oči visoko prema zvijezdi koja blista na tamnome nebu. Ta blistava zvijezda dovest će kapetana, mornare i brod u sigurnu luku. Usred oluja života pozvani smo podizati svoje oči jednoj drugoj zvijezdi u moru – Stella Maris – to jest, Gospi, Zvijezdi mora.

Po njezinoj moćnoj prisutnosti i zagovoru svi ćemo sigurno stići kući, u luku spasa, a to je raj. Dakle, prijatelji Isusa i Marije, držimo se čvrsto krjeposti nade. Bog je na našoj strani, život je kratak, vječni život je zauvijek, a raj je naš vječni dom.

Preklinjimo Gospu za nadu: „Zdravo, kraljice, Majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo!”

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.