Demon je razumno biće, on nije sila ni energija. Zbog toga treba razumjeti da kušnja želi biti razgovor. Razgovor između osobe koja ga odbija i onoga tko je iskušava. Samo ako osoba odbija i pomisliti na kušnju, onda kušnja obično postane demonovo navaljivanje, ali bez našega pristanka.

Ali, Đavao može biti dugo na našoj strani, proučavati nas, upoznavati nas i iskušavati nas upravo ondje gdje smo najtanji. Demon može biti nevjerojatno pragmatičan, tj. zna kakve su mu mogućnosti za uspjeh i može iskušavati upravo onoga za koga zna da postoji mogućnost. Ako zamijeti da osoba neće počiniti velik grijeh, može je iskušavati da počini nekakav manji grijeh. Ako zna da neće postići ni to, može je iskušavati da uopće ne počini grijeh, nego barem nesavršenost. Unutar toga polja nesavršenosti zatim će nastojati postići ono što zna da je moguće. Primjerice, ako proždrljivošću iskušava jednog asketa zna da će tako gubiti vrijeme. Ali zna da će možda uspjeti ako ga iskušava pretjerivanjem u postu. Čim vidi da će u tome uspjeti, iskušavat će ga da pretjera u postu upravo onako kako najbolje odgovara njegovoj oholosti ili tako da mu najviše naruši zdravlje itd. Evo još jednog primjera. Ako zna da nema smisla iskušavati neku redovnicu da prestane moliti, možda će zaključiti da je najbolje iskušavati je tako da moli što dulje unatoč tome što ona ima mnogo posla. U drugim prilikama demon može shvatiti da bi umjesto iskušavanja grijehom realnije bilo pokušati postići da duša vjeruje kako više ne mora slušati svoga ispovjednika, budući da je on manje duhovno biće od nje. Đavao ne iskušava onu dušu koja je Bogu dobra, nego proučava i napada ondje gdje vidi da ima nekakvu mogućnost. A on ima mogućnost upravo ondje gdje krepostan čovjek misli da ima manje mogućnosti.

Naveo sam primjere kušnje ljudima koji mole i asketima zato što čovjek odan porocima jest čovjek bez zaštite, kreposti ga ne štite. Bez tih štitova, cijeli njegov duh ima više nezaštićenih strana, strana izloženih djelovanju kušnje. Kada Bog ne bi štitio te duše, svaka bi od njih bila plodno tlo za vatru svojih strasti, u koje ih je svojim djelima namamio demon. Zbog toga u Očenašu molimo izbavi nas od zla. To dokazuje da, unatoč tome što imamo slobodu oduprijeti se, Stvoritelj voli da ga molimo da nas zaštiti.

Zato nam je Gospodin dao anđela da nas čuva, anđela čuvara, kako bi zla nadahnuća bila nadoknađena dobrim nadahnućima.

Osim toga, ako je netko u kušnji i moli, kušnja nestaje. Molitva je protivna kušnji. Molitva prvo stvara prepreku za kušnju, jer se naša volja i razum usredotočuju na Boga. Ako još malo ustrajemo, Đavao joj se ne može oduprijeti pa bježi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Summa Daemoniaca” Joséa Antonija Fortee. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.