Među pravoslavnim kršćanima raširena je zabluda kako se pravoslavni Uskrs slavi kasnije od Uskrsa u zapadnim Crkvama zato što Pravoslavna Crkva slijedi pravila za izračunavanje datuma Uskrsa uspostavljena na Prvom ekumenskom saboru u Niceji 325. godine. Još jedan element ove pogrešne percepcije je uvjerenje da pravoslavni kršćani moraju pričekati proslavu židovske Pashe. Ova stajališta nisu točna unatoč činjenici što ih se mnogi pravoslavni kršćani pridržavaju, pa čak i neki pravoslavni svećenici to zastupaju u svojim člancima.

Razlog zbog kojega se pravoslavni Uskrs često slavi kasnije od Uskrsa u katoličkim i protestantskim Crkvama nije taj što Pravoslavna Crkva slijedi nicejsku pashalnu formulu, dok zapadne Crkve to ne čine i ne moraju čekati proslavu židovske Pashe. Ispravnije je reći da se pravoslavni Uskrs slavi kasnije od zapadnog uslijed netočnosti u izračunima za određivanje datuma Uskrsa i to zbog nepreciznosti julijanskog kalendara. Povijesna pozadina pomoći će nam objasniti u čemu je srž problema.

Isusova smrt i njegovo uskrsnuće dogodili su se u povijesnoj vezi sa židovskim blagdanom Pashe, međutim, i sinoptička evanđelja (Marko, Matej i Luka) i Ivanovo evanđelje razlikuju se glede onovremenog točnog datuma Pashe. Zbog tih su se razlika u ranokršćanskim Crkvama uspostavili različiti običaji vezani uz računanje datuma proslave Uskrsa. Neke drevne Crkve slavile su Pashu u nedjelju nakon židovske Pashe, dok su druge isticale Isusovu patnju i smrt te su Uskrs slavile na dan židovske Pashe, bez obzira na dan u tjednu. Kršćanske zajednice, koje su se pridržavale jedne od ovih dviju uskrsnih tradicija, često su se u svom računanju datuma Uskrsa oslanjale na računanje lokalnih židovskih zajednica. Pasha je lunarni praznik kojim se slavi početak nove godine i koji svake godine pada na proljetni puni mjesec 14. dana mjeseca nisana prema hebrejskom kalendaru (Izlazak 12, 1-6). Drevne židovske zajednice imale su mnogo poteškoća u regulaciji godine prema lunarnom kalendaru. Lunarni kalendar često nije bio u skladu s godišnjim dobima solarne godine, pa su Židovi dodavali dodatni mjesec u svoj kalendar svake dvije ili tri godine kako bi datum Pashe pomaknuli u točno doba godine. Ako je odluka o dodavanju dodatnog mjeseca u hebrejski kalendar kasnila i/ili je komunikacija između zajednica bila otežana, neke zajednice možda nisu ni znale za dodatni mjesec. To je dovelo do toga da su različite židovske zajednice slavile Pashu u različitim mjesecima, a neke, pogreškom, i više puta godišnje.

Ovisnost kršćana o židovskim nepouzdanim izračunima datuma proljetnog punog mjeseca za Pashu te razlike u kršćanskim tradicijama vezane za dan proslave Uskrsa, potaknuli su rimskog cara Konstantina da sazove Prvi ekumenski sabor u Niceji; zahvaljujući novoj formuli izračunavanja datuma Uskrsa riješili bi se navedeni problemi i uspostavilo kršćansko jedinstvo. Sabor u Niceji odredio je da Uskrs pada: prve nedjelje / nakon prvog punog mjeseca / nakon proljetne ravnodnevnice.

Nicejska formula rješavala je nekoliko praktičnih pitanja. Prvo, Crkva je ustvrdila da se Pasha ne smije slaviti na dan proljetnog punog mjeseca, što ukazuje na datum židovskog blagdana Pashe. Zahvaljujući odluci da se Uskrs slavi prve nedjelje nakon proljetnog punog mjeseca, kršćanski Uskrs trebao bi biti povezan s Pashom, ali ne i poistovjećen s njom, čime bi se održala povijesna veza između Isusove smrti i uskrsnuća i Pashe. Drugo, odlukom da kršćani slave Uskrs nakon proljetne ravnodnevnice, Crkva je osigurala proslavu Uskrsa samo jednom u solarnoj godini. Treće, uvođenje nicejske formule značilo je da se Crkva više ne bi trebala oslanjati na hebrejske kalendare za izračunavanje datuma Uskrsa (proljetni puni mjesec, tj. 14. dan nisana) niti čekati proslavu Pashe u židovskim zajednicama.

Nicejska formula pružala je izračun datuma Uskrsa neovisno od hebrejskog izračuna datuma Pashe, koristeći astronomske podatke za proljetnu ravnodnevnicu i proljetni puni mjesec za određivanje uskrsne nedjelje. To je održavalo povijesnu i teološku vezu između židovske Pashe i kršćanskog Uskrsa – Nove Pashe, dok je Crkvi dopuštalo da odredi datum za proljetni puni mjesec (tj. 14. dan nisana i prema tome Pasha), izbjegavajući probleme židovskog kalendara. Budući da je Aleksandrija u Egiptu bila glavno astronomsko središte drevnog svijeta, Aleksandrijska Crkva ponudila se preuzeti odgovornost za znanstvene izračune kako bi se odredio datum proslave Uskrsa.

Mnogi se „strogi“ pravoslavni kršćani zalažu za uporabu isključivo julijanskog kalendara i drevnih aleksandrijskih znanstvenih izračuna za određivanje datuma Uskrsa, zanemarujući činjenicu da su aleksandrijski kršćani koristili datume iz vlastitog egipatskog kalendara, koji su potom, za ostatak Carstva, prevedeni u julijanske datume. Uz to, iako je Nicejski sabor uveo jasnu formulu za izračunavanje datuma Uskrsa, on nije utvrdio tehničke detalje, metode ili kalendar po kojima bi se trebala odrediti proljetna ravnodnevnica i proljetni puni mjesec. Štoviše, odgovornost za izračun Uskrsa dodijeljena je Aleksandriji, jer je Crkva očekivala da će ona upotrijebiti najtočnija dostupna znanstvena sredstva za određivanje datuma Uskrsa.

Iako i Pravoslavna Crkva i zapadne Crkve i dalje koriste nicejsku formulu za određivanje datuma Uskrsa, razlike u datumima njegove proslave uvelike su posljedica uporabe različitih kalendara (julijanskog ili gregorijanskog) i različitih metoda znanstvenog izračuna za utvrđivanje proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca.

Pravoslavna Crkva koristi složenu matematičku formulu za utvrđivanje dana Uskrsa. Ova formula rabi manje precizan julijanski kalendar (trenutno 13 dana nakon gregorijanskog kalendara) i “fiksni” julijanski datum: 21. ožujka (gregorijanski 3. travnja) kao datum proljetne ravnodnevnice. Pravoslavna Crkva također koristi matematički izračunatu aproksimaciju datuma proljetnog punog mjeseca, na temelju 19-godišnjeg ciklusa (Metonov ciklus). Međutim, astronomska proljetna ravnodnevnica događa se 13 – 15 dana ranije (prema julijanskom kalendaru 6. – 8. ožujka; prema gregorijanskom kalendaru 19. – 21. ožujka) od gore navedenog pravoslavnog “fiksnog” datuma proljetne ravnodnevnice prema julijanskom kalendaru. Drugim riječima, proljetna ravnodnevnica koju Pravoslavna Crkva koristi za određivanje dana Uskrsa nije točna astronomska proljetna ravnodnevnica, baš kao što proljetni puni mjesec, nakon kojeg bi se trebao slaviti Uskrs prema Nicejskom saboru, nije važeći astronomski proljetni puni mjesec. Jednostavno rečeno, najbolji raspoloživi kalendar i najbolji dostupni znanstveni dokazi više se ne koriste za određivanje datuma Uskrsa. Kao rezultat, pravoslavna proslava Uskrsa često je u suprotnosti sa stvarnim astronomskim fenomenima proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca. Stoga se pravoslavni Uskrs često slavi kasnije u proljeće. Pritom se zapadne Crkve koriste gregorijanskim kalendarom (puno preciznijim, iako ne i besprijekornim) i točnijom metodom znanstvenog izračunavanja proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca, što dovodi do točnijeg izračuna datuma Uskrsa koji je dosljedniji stvarnim astronomskim pojavama.

Primjerice, ove se 2021. godine pravoslavni Uskrs slavi četiri tjedna kasnije od zapadnog. Zapadni Uskrs pada na 4. travnja, dok pravoslavni Uskrs pada na 2. svibnja (julijanski kalendar: 19. travnja). Međutim, letimično upoznavanje sa stvarnim astronomskim podacima jasno pokazuje probleme s trenutno korištenim pravoslavnim izračunom. Prema NASA-i, 2021. godine proljetna ravnodnevnica događa se 20. ožujka u 9:37 UTC. Međutim, važno je zapamtiti da datum i vrijeme proljetne ravnodnevnice ovise o meridijanu koji se koristi za izračun (položaju na tlu koji se koristi kao referentna točka). Stoga, prema općeprihvaćenom pravilu, Jeruzalem bi se trebao koristiti kao referentni meridijan, jer je on povijesno mjesto Isusove smrti i uskrsnuća. Na temelju toga, proljetna ravnodnevnica 2021. godine događa se u Jeruzalemu 20. ožujka u 11:37 (UTC + 2). Uz to, prema NASA-i, prvi puni mjesec nakon proljetne ravnodnevnice 2021. godine događa se 28. ožujka u 18:48 (UTC), a u Jeruzalemu 28. ožujka u 21:48 (UTC + 3 zbog izraelskog ljetnog računanja vremena). Budući da proljetni puni mjesec u Jeruzalemu 28. ožujka u 21:48 (UTC + 3) pada u nedjelju, to znači da bi se Uskrs 2021. trebao slaviti prve nedjelje nakon toga, odnosno u nedjelju 4. travnja – ovo je dan kada zapadne Crkve slave Uskrs. 

U skladu sa složenom matematičkom formulom koju Pravoslavna Crkva trenutno koristi za izračunavanje datuma Uskrsa – bez pozivanja na stvarne astronomske pojave – utvrđeno je da će se proljetni puni mjesec 2021. dogoditi 1. svibnja (julijanski kalendar – 18. travnja). Međutim, čak i uz pomoć jednostavnog, neznanstvenog promatranja, ako pogledamo u nebo 1. svibnja 2021. godine, mogli bismo vidjeti pravi astronomski fenomen i shvatiti da taj dan nema punog mjeseca. Umjesto toga, 1. svibnja 2021. to će biti opadajući mjesec, a 75% mjesečevog vidljivog diska bit će osvijetljeno. Nedostatak punog mjeseca na taj dan bit će uočljiv i u Jeruzalemu i u Chicagu. Najvjerojatnije će na ova dva mjesta (kao i u cijeloj zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi) proljetni puni mjesec doći puno ranije, u nedjelju, 28. ožujka 2021. godine. Stoga, pravoslavni Uskrs 2021. posebno se očito neće poklapati sa stvarnim astronomskim pojavama povezanim s točnim izračunom uskrsnog dana. Točnije, 27. travnja 2021. u Jeruzalemu će se dogoditi drugi proljetni puni mjesec. To znači da će se pravoslavno slavljenje Uskrsa 2. svibnja 2021. zapravo održati prve nedjelje nakon drugog proljetnog punog mjeseca!

Drevni kršćani bili su vrlo dobro svjesni da se proljetni puni mjesec ne može precizno odrediti jednostavnim promatranjem, jer ono što ponekad izgleda kao pun mjesec to u stvari možda i nije. To je također razlog zbog kojega su nakon Nicejskog sabora, tijekom stoljeća, razne Crkve, zajedno s drugim Crkvama, razvile široku paletu znanstvenih/matematičkih izračuna kako bi odredile proljetni puni mjesec potreban za izračunavanje datuma Uskrsa. Međutim, nakon antike znanstvene su se metode znatno poboljšale, kao i naša sposobnost da pouzdano izračunamo datume proljetne ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca za bilo koju godinu.

Godine 1920. Ekumenski carigradski patrijarhat pokrenuo je inicijativu da se sve Crkve koriste zajedničkim kalendarom, kako bi Istočna i Zapadna Crkva mogle svake godine zajedno slaviti glavne kršćanske blagdane. Štoviše, 1923. godine, Svepravoslavni kongres pod vodstvom ekumenskog carigradskog patrijarhata podržao je upotrebu preciznijeg, revidiranog julijanskog kalendara (sličnog gregorijanskom), kao i povratak stvarnim astronomskim pojavama proljeća – ravnodnevnice i proljetnog punog mjeseca – za izračunavanje dana Uskrsa. Kontroverzne reakcije i mišljenja protiv usvajanja novog kalendara i novih metoda za izračunavanje datuma Uskrsa doveli su do kompromisa koji je omogućio autokefalnim pravoslavnim Crkvama da odaberu stari julijanski kalendar ili novi revidirani julijanski kalendar koji će regulirati crkvenu godinu. Unatoč svemu, stari julijanski kalendar i na njemu utemeljeni znanstveni izračuni, još uvijek su zadržani u određivanju datum Uskrsa.

S obzirom na suvremeni kalendar i znanstveni napredak, pravoslavni bi se kršćani trebali zapitati jesu li vjerni duhu Prvog ekumenskog sabora u Niceji kada se koriste nepreciznim julijanskim kalendarom, „fiksnim“ datumom julijanskog kalendara – 21. ožujka (prema gregorijanskom kalendaru – 3. travnja) – kao danom proljetne ravnodnevnice i matematički izračunatom aproksimacijom proljetnog punog mjeseca za izračunavanje datuma Uskrsa. Iako je predstavnik Moskovskog patrijarhata nedavno izjavio da je metoda koju trenutno prihvaća Pravoslavna Crkva za određivanje datuma Uskrsa “dogmatsko pitanje” i “odmaknuti se od nje značilo bi izgubiti dodir s pravoslavnom tradicijom”, to jednostavno nije točno. Niceja je usvojila ovu formulu za izračunavanje datuma Uskrsa kako bi kršćani diljem svijeta ovaj najvažniji kršćanski blagdan slavili u jedinstvu i skladu, kao zajedničko svjedočenje svijetu. Niceja nije utvrdila točne tehničke detalje, metode ili kalendar pomoću kojih će se odrediti proljetna ravnodnevnica i proljetni puni mjesec, ali očekivala je najbolju dostupnu znanstvenu tehnologiju za izračunavanje Uskrsnog dana. Naravno, najbolji dostupni znanstveni dokazi za izračunavanje datuma Uskrsa više se ne koriste, što dovodi do toga da se pravoslavni datumi Uskrsa ne pridržavaju pravoslavne tradicije koju je uspostavila Niceja.

Tijekom 21. stoljeća, Pravoslavna i Zapadna Crkva zajednički će proslaviti Uskrs samo 31 put. U narednim stoljećima zajedničko slavljenje Uskrsa bit će sve rjeđe, budući da se odstupanja julijanskog kalendara povećavaju. Uskrs će pasti čak i kasnije nego ove godine i imat će sve manje zajedničkog s proljetnom ravnodnevnicom i proljetnim punim mjesecom. Ako ne dođe do korekcija, 2698. godine pravoslavni i zapadni Uskrs posljednji će se put slaviti istog dana. Nažalost, na kraju se mogu pojaviti generacije kršćana koje će vjerovati da pravoslavni i zapadni kršćani nikada nisu zajedno slavili Uskrs.

Rasprave o proslavi Uskrsa između predstavnika Pravoslavne i zapadnih Crkava na Svjetskom vijeću Crkava 1997. godine donio je izvanrednu odredbu i značajne preporuke za zajedničko slavljenje Uskrsa, koje, nažalost, nikada nisu primijenjene. Došlo je vrijeme kada pravoslavni kršćani trebaju ponovno započeti raspravu o važnom pitanju uskrsnih izračuna i odbaciti raširene zablude o razlozima kasnijeg početka pravoslavnog Uskrsa u usporedbi sa zapadnim.

Ponavljamo kako zapadni kršćani koriste nicejsku formulu za izračunavanje datuma Uskrsa, dok pravoslavni kršćani ne moraju čekati židovsku proslavu Uskrsa. Štoviše, Pravoslavnoj je Crkvi neophodna uporaba preciznijeg kalendara i točnijih znanstvenih proračuna kako bi se Uskrs svake godine ponovno dogodio: prve nedjelje, nakon prvog punog mjeseca, nakon proljetne ravnodnevnice, i slavio zajedno sa zapadnim kršćanima – našom braćom i sestrama.

John Fotopoulos izvanredni je profesor Novoga zavjeta na Katedri za religijske studije na St. Mary’s College, Notre Dame, Indiana.

Izvor: publicorthodoxy.org

Preveo Miodrag Vojvodić | Bitno.net